Nije im bilo dosta cjelotjedno zasjedanje Parlamenta, nego svoje zapjenjene i deplasirane polemike nastavljaju i izvan sabornice.

Šeks je jedva dočekao priliku i hitro uzvratro da su takve optužbe bezobrazluk i prljavština te da ih s indiunacijom odbija. Moralan kakav već jest, i isto toliko politički korektan, vrisnuo je da SDP napada HDZ “u najboljoj maniri najcrnjih staljinističkih potjernica”.

Ponad glava nacije frcaju ubojite riječi, psovke i optužbe, poput metaka. Ali oko čega se oni to svađaju? Ne oko pravih problema i drama, oko Haaga su se skoro pa složili, nego oko toga tko je komu što zamutio, podmetnuo i napakirao: vlast zapomaže da je opozicija želi srušiti, opozicija dreči da je vlast staljinistički uništava. Izvan toga zajedno igraju tenis, nogomet, baš se lijepo uvažavaju i druže. Svađe su im - pa makar i fingirane ili izmišljene - potrebne jer na njima grade svoju poziciju. Na njirna mobiliziraju podršku publike. Jer, ako nema prave borbe na središnjim problemima države, onda je neminovno "zametnuti kavgu” na margini.

Pristajući na cjelotjedni maraton na temama koje su najvećim dijelom izmišljene, pristajući na politički i intelektualno mizeran nivo rasprave, pristajući da se manjak argumenata kompenzira viškom podvriskivanja, Sabor je sam sebe učinio “kokošinjcem”. Nacija, koja je sapunicu s Markova trga, mogla uživo pratiti, zgrožena je tim, kako je netko rekao, karuselom ludaka. Tajništvo Sabora, bilo je zasuto pozivima da se državni parlament posveti pitanjima od kojih bi se “narod mogao kruha najesti”. U jednoj televizijskoj anketi građani su izrazili jednodušno gađenje prema svojoj političkoj eliti. “Svađaju se tko je kakve hlače ili frizuru nosio, a mi to sve plaćamo. Katastrofa. Sve to treba razjuriti”, zaključio je jedan od upitanih.