Slovenska i hrvatska vlada parafirat će dogovor o granici između dviju država. Hrvatskoj će, prema tom dogovoru, pripasti ono što je imala i dosad (sela uz Dragonju), a Slovenija će dobiti 80 posto Piranskog zaljeva. Nadalje, da bi Slovenija dobila »slobodan izlaz« iz svog teritorijalnog mora do međunarodnih voda, Hrvatska će se odreći dijela svoga teritorijalnog mora, pretvarajući ga u otvoreno more. U znak dobre volje - zato što je Slovenija »prvi put u povijesti postala pomorskom zemljom - u Ljubljani je nakon trogodišnjeg odgađanja ratificiran Sporazum o malograničnom prometu, koji je, kako je znano, Hrvatska davno prihvatila.

No to nije sve. Hrvatska i slovenska vlada parafirale su i dogovor o nuklearki u Krškom. Njime se Hrvatska odriče potraživanja (navodno oko 300 milijuna maraka) za neisporučenu struju, a prihvaća dijeliti troškove za obnovu generatora, zatvaranje nuklearke te pohranjivanje polovice otpada, ako se ne nađe drugo rješenje. Što se tiče duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, i o tome će se razgovarati, međutim, taj problem je, na slovenski zahtjev, već prebačen s bilaterale na baselsku Banku za međunarodna poravnanja.

Kad je hrvatski premijer na saborskom Odboru za vanjsku politiku predstavljao bit svoga dogovora s Drnovšekom o granici, zastupnici su ga pitali što Hrvatska zauzvrat dobiva. Nitko osim SDP-a pritom nije bio zadovoljan objašnjenjem, ali je ostavljen dojam da postoji i neka specifična pozadina toga dogovora.

Ako je tomu tako, predsjednik Vlade očito zna nešto više od većine hrvatske javnosti, zastupnika u Saboru pa i ostalih državnih dužnosnika. Dogovor sa Slovenijom i o granici i o nuklearki, naime, nelogičan je. Hrvatska daje svoj teritorij i svoj novac da bi zauzvrat dobila svoj dosadašnji teritorij i nove financijske obveze. Jasno je gdje je u tom dogovoru slovenski interes, ali nije vidljivo, barem većini običnih smrtnika, u čemu je hrvatski interes.

Stoga bi to premijer trebao pojasniti, jer dogovor sa Slovenijom i eventualna njegova pozadina nisu obuhvaćeni pravilnikom o zaštiti tajnosti, kao u slučaju haaških optužnica. Hrvatska bi javnost trebala znati zašto premijer pristaje na takvu vrstu trgovine.