Slobodna Dalmacija: 21. 07. 2001.

MLADEN IVANIĆ, PREMIJER REPUBLIKE SRPSKE, UOČI KOLOVOŠKOGA GLASOVANJA U PARLAMENTU O ZAKONU O SURADNJI S HAAGOM:

TKO ODBIJE UHAPSITI KARADŽIĆA, OSTAT ĆE BEZ POSLA!

Držim da su institucije obvezne reagirati, a hoće li konkretni ljudi dobivene zadatke i obaviti, pitanje je na koje mi je u ovome trenutku teško dati odgovor. No oni koji ne izvrše zadatak, neće ostati raditi taj posao

Piše: Zoran ŠAGOLJ

Politički su analitičari Mladenu Ivaniću, premijeru Republike Srpske, predvidjeli kolovoz kao mjesec "biti ili ne biti". Tada će, naime, u parlamentu RS na dnevni red doći dugo očekivani zakon o suradnji s Haaškim tribunalom, za koji se već zna da će stvoriti duboki, možda i nepremostivi, politički jaz između Ivanićevih i pristaša predsjednika RS Mirka Šarovića i njegova SDS-a.

Kada smo u četvrtak kasno poslijepodne s Ivanićem razgovarali u sjedištu vlade RS, u banjolučkoj Ulici Vuka Karadžića, ničim nije odavao dojam izvanredne situacije u kojoj su se našli on i vlada koju vodi od lanjskih izbora u BiH. Cijelu situaciju još napetijom čine i informacije o navodno neuspjelom pokušaju uhićenja Radovana Karadžića, kao i stalni zahtjevi te kritike koje stižu na adresu vlasti u RS od međunarodne zajednice i Tribunala zbog dosadašnje nekooperativnosti po tome pitanju.

Gospodine Ivaniću, je li posljednjih dana na teritoriju RS izvedena akcija uhićenja Radovana Karadžića? O toj akciji, koja je navodno završila neuspješno, pa čak i sa žrtvama na strani Sfora, posljednjih su dana naširoko govorili mediji, najprije u RS i SR Jugoslaviji, a potom i u Velikoj Britaniji.

Nije bilo lova na Karadžića

Po svim informacijama koje ja imam, ništa se posebno nije desilo na teritoriju RS u tome razdoblju na koje se obično misli, dakle posljednjih desetak dana. Uglavnom se u tim napisima spominjalo područje oko Srbinja, odnosno Foče. Tamo se može slobodno otići i provjeriti sve u razgovoru s ljudima. Po onome što sam ja dobio od tih informacija, apsolutno nije bilo primijećeno ništa izvanredno.

Bio sam u kontaktu i s kolegama iz Crne Gore i od njih dobio uvjeravanja da se ni tamo nije dogodilo ništa posebno. Prema tome, mogu biti apsolutno siguran za RS i cijelu BiH, kao i za Crnu Goru, da se ništa nije dogodilo.

Imate li Vi osobno i kao premijer RS spoznaja gdje se nalaze Radovan Karadžić i Ratko Mladić?

Ja zaista nemam tih saznanja, i to sam rekao i glavnoj tužiteljici Haaškog suda Carli del Ponte i svim predstavnicima međunarodne zajednice. Da budem iskren, mislim da to ni oni ne znaju. Čak je to i generalni tajnik NATO-a i javno rekao. Pitanje zašto ne hapsimo Radovana Karadžića smatram pomalo ciničnim, kojim se dio vlastite odgovornosti predstavnika međunarodne zajednice i nekih institucija već samim njegovim postavljanjem prebacuje na druge.

Kako bi se postavila vlada RS, prije svega ministarstva unutrašnjih poslova i obrane, ako bi NATO zatražio sudjelovanje u akciji uhićenja Karadžića i ostalih optuženika?

Kao što se moglo čuti, jedan broj tih pitanja bio je postavljan pojedinim ljudima iz Ministarstva unutrašnjih poslova i vojske, i većina ljudi ostala je nedefinirana. Svi su, od najodgovornijih ljudi pa do običnih policajaca, rekli da bi to bilo veoma teško i složeno pitanje po njih i velika dilema. Imam osjećaj da većina njih još nije spremna dati istinski odgovor na to pitanje. Moje je mišljenje da će, ukoliko se usvoji zakon, a mislim da hoće, time automatski to postati pitanje obveze.

Cinični svijet

Znam da je s formalnog stanovišta to lako reći, ali kako će se praktično odvijati, mislim da bi, barem je takva atmosfera u RS, Haaški tribunal mogao značajno pomoći time da s mrtve točke pokrene jedan broj slučajeva za zločine koji su počinjeni nad srpskim narodom. Stvorilo bi to pretpostavke da cijela politička aktivnost oko toga pitanja bude jednostavnija. Držim da su institucije obvezne reagirati, a hoće li konkretni ljudi koji dobiju zadatke to i učiniti, pitanje je na koje mi je u ovome trenutku teško dati odgovor.

Može li se iz ovoga zaključiti da Vi nemate kontrolu nad svim dijelovima vlade kojoj ste na čelu?

Ne, ne! Kontrole će biti, a oni koji ne izvrše zadatak, neće ostati raditi taj posao.

Znači, moguće su i smjene, neki radikalni potezi?

Pa, naravno!

Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch prije nekoliko dana je rekao kako je "RS još jedini prostor na Balkanu gdje nema traga suradnji s Haagom", što je uz činjenicu da ovdašnje vlasti još nisu uhitile ni izručile niti jednoga optuženika ocijenio — sramnim. Riječima da bi najveću kooperativnost pokazali uhićenjima Karadžića i Mladića, očito je čelnicima RS bacio u ruke vrući krumpir.Upravo se događa ono što sam maloprije rekao — postavljanjem pitanja odgovornosti prema vladi RS, uz činjenicu da se ne zna gdje se nalaze optuženici, ona se želi skinuti s daleko moćnijih institucija negoli su ove RS, gdje mislim na Sfor, NATO, razne obavještajne službe, kojih ima na ovim terenima u velikom broju. Postavljajući to pitanje institucijama RS, poput vojske i policije, koje ne mogu izaći na teren s ekipom većom od 10 ljudi, a da ne jave Sforu i budu praćene od njih, po meni pomalo cinično djeluje.

Mislim da i ocjene o tome da RS ne surađuje nisu točne. Postoji dio istine u tome da do sada nije bilo uhićenja. Ali iz RS je dio ljudi dobrovoljno otišao u Haag, dobrovoljno su se predali, i to ne samo u slučaju Biljane Plavšić, nego ih je još bilo.

S druge strane, institucije RS stajale su i dalje stoje na raspolaganju Haaškom tribunalu oko pomoći za razgovore sa svjedocima. Velik broj ljudi ovih dana, pa evo i dok mi razgovaramo, u Banjoj Luci razgovara s haaškim istražiteljima o pojedinim događajima. Znamo da se dobar dio pozvanih odazvao na razgovore.

Surađujemo s Haagom

Mi smo isporučili i jedan broj dokumenata Haaškom sudu, koje su oni tražili u posljednje vrijeme i radit ćemo to i nadalje. Pomažemo i istražnim timovima oko pojedinih zločina na dobrobit svim narodima na ovom području, a mislim da je jako dobra suradnja na osiguranju istrage na masovnim grobnicama.

Prema tome, jedino ako se mjeri ukupna suradnja s uhićenjima, onda bi takva ocjena mogla stajati. Ali uzmu li se svi aspekti suradnje, onda ona apsolutno ne stoji.

Prije nekoliko dana bili ste u Haagu i razgovarali s tužiteljicom Carlom del Ponte. Je li tom prilikom od Vas zatraženo uhićenje 13 ljudi koji se, uz 25 poznatih, nalaze navodno na tajnim optužnicama?

Od mene je vrlo jasno traženo uhićenje Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Niti jedno drugo ime nije spomenuto niti je bilo kakva varijanta te vrste postojala. Sve su, uostalom, tajne optužnice koje su ranije dostavljane u međuvremenu postale javne. Mi smo kao vlada imali samo jednu tajnu optužnicu, a ona je upravo jučer predstavljena kao javna (slučaj Stojana Župljanina, op.a.). Svi ljudi u Banjoj Luci, možete to pitati obične građane, znaju da čovjek već godinama nije tu, iako MUP sa svoje strane obavlja potpunu kontrolu i provjeru.

Vaša dva osnovna zahtjeva u Haagu, kako se moglo čuti, bila su da se dio slučajeva prepusti na procesuiranje sudovima u Banjoj Luci te da se podignu optužnice za bošnjačke zločine nad Srbima. Je li udovoljeno tim traženjima?

Ovaj prvi dio jest naš zahtjev i smatramo da će to biti krajnji rezultat suradnje s Haaškim tribunalom, naravno ukoliko budu uvjereni da RS surađuje normalno. To bi se trebalo dogoditi nakon donošenja spomenutog zakona, znači da se jedan dio, recimo jednostavnijih, sudskih slučajeva prepusti institucijama RS. Isto bi trebalo važiti za sve zemlje u regiji. U RS do toga će doći tek kada Haag bude uvjeren u punu kooperativnost.

Već sam rekao i dalje stojim na tome da je nedopustiva praksa u kojoj gotovo niti jedan slučaj do posljednjih događaja, optužnica Haaškog tribunala nije bila podignuta za zločine nad srpskim narodom. Smatram da je tih zločina zaista bilo, ali nisam ja taj koji treba mjeriti tko je učinio više zločina, jer je to u nadležnosti Tribunala i pravosudnih organa ovdašnjih zemalja. Ali držim to minimalnim uvjetima da bi se ušlo u neku normalniju suradnju.

Kolovoz mnogi najavljuju kao Vaše "biti ili ne biti" zbog zakona o suradnji s Haagom, koji bi trebao donijeti parlament RS. Spekulira se da vas SDS želi ostaviti na čistini i predstaviti to vašim projektom, dok je vaša namjera primorati zastupnike SDS-a da i oni dignu ruke za haaški zakon.

Mislim prvo da pitanje suradnje s Haagom ne može biti pitanje samo skupštinske većine, jer je to prilično osjetljivo pitanje, što se vidi i na primjeru drugih zemalja. Treba vidjeti kakav je stav i odnos svih političkih stranaka koje ovdje djeluju. Moj je stav da vlada RS i ja osobno nećemo biti u poziciji da to bude neka naša privatna stvar.

Držimo da taj zakon treba donijeti, vlada je formirana na skupštinskoj većini i najmanje ona mora stajati iza njega. Ako skupštinska većina ne stane iza njegova donošenja, onda vlada u suštini nema podršku za jedan bitan, ključan politički projekt i normalno je da ne može nastaviti funkcionirati.

Zakon će proći

Ne prođe li zakon, spremni ste, znači, na ostavku?

Tu nema dileme. Vlada neće imati većinu na jednom značajnom elementu i kao takva ne može više funkcionirati.

Hoće li po današnjem raspoloženju i odnosu snaga unutar SDS-a i ta stranka stati iza donošenja zakona?

Posljedice nedonošenja toga zakona veoma su teške po RS i zbog toga držim da će dobiti više nego dovoljnu skupštinsku većinu.

Znači i SDS-a?

Da.

Rekli ste da bi posljedice po RS u slučaju nedonošenja zakona bile vrlo teške. Neki misle da bi moglo doći i do njezina ukidanja kao entiteta u ukviru daytonske BiH.

Možda ne toliko daleko zato što je pitanje postojanja RS riješeno jednim velikim međunarodnim ugovorom, što je uostalom i sastavni dio Ustava BiH, a on se kao ključni akt ne može tako jednostavno mijenjati. Ali da bi posljedice bile vrlo teške, posebice u smislu sankcija, izolacije, ignoriranja RS — sasvim je sigurno.

I na kraju, vjerujete li da ćete politički preživjeti kolovoz?

Smatram da činim stvari koje su u interesu za RS, da ona bude jedan demokratski entitet koji će se ponašati po normama što postoje u međunarodnim odnosima, pa već i u regiji. I zato mislim da nema nikakve dileme i da će vlada ostati.

Radikalizacija zbog Miloševića

Kako je u RS primljeno Miloševićevo izručenje u Haag i što bi značilo proširenje njegove optužnice na zločine u BiH?

Njegovo izručenje izazvalo je određene kontroverze ovdje u RS, rekao bih i određenu radikalizaciju. Ipak mislim da su posljedice toga uhićenja i izručenja daleko veće upravo na ovome planu međunarodne pozicije RS i činjenice da je, posebice nakon ovoga što se desilo u Republici Hrvatskoj, RS ostala jedina koja još mora dokazati svoju opredjeljenost za suradnju. Prema tome, ne mislim da je to imalo neke dramatično velike posljedice, iako držim da većina građana RS to doživljava kritički, posebice zbog datuma na koji se sve desilo — Vidovdana.

Proširenje optužnice imalo bi političke reperkusije u smislu karakteristika rata na prostoru BiH, kakav je on bio. Ali o tim temama se pričalo i bez Miloševićeva izručenja i optužnice. Ne mislim da će ona sama po sebi unijeti neke posebne, dodatne pozicije unutar Haaškog tribunala u odnosu na ono što je bilo u svim dosadašnjim optužnicama.

BEOGRAD SE NE UPLEĆE

Koliki će biti utjecaj jugoslavenskoga predsjednika Vojislava Koštunice i srbijanskoga premijera Zorana Đinđića na pitanje suradnje RS s Haagom, budući da su bili ili su još uvijek u bliskim odnosima s čelnicima SDS-a?

l Moje je mišljenje da se Beograd neće previše upletati oko toga pitanja jer su i sami donijeli svoju odluku. U Beogradu ionako imate dvije različite opcije — jednu, koja bi možda nešto više surađivala s RS, i drugu, koja se plaši nekoga većeg oblika suradnje, jer bi ih možda međunarodne institucije prestale podržavati toliko snažno kao danas. To je stanje zbog kojeg Beograd nije tako snažno politički prisutan u RS.