Slobodna Dalmacija: 24. 07. 2001.

DVA RATNA DRUGA

Piše: Davorka BLAŽEVIĆ

Simbolika dubokog rascjepa hrvatskoga političkog tkiva danas se u svojoj punini zrcali i kroz dvije haaške optužnice koje zadnjih mjesec i pol dana naciju drže u stanju permanentne tenzije. Jedna država, jedan Domovinski rat, dva haaška optuženika s generalskim činom iste Hrvatske vojske, i dva posve oprečna sudbinska puta.

Gotovo istog dana kad bi jedan od optuženika, general Rahim Ademi, trebao dragovoljno krenuti u Haag da bi branio svoj vojnički i ljudski dignitet, ali i kredibilitet vlastite domovine, za drugim generalom Antom Gotovinom raspisuje se tjeralica. Ta dva dijametralno različita smjera, koja su u svojoj suprotstavljenosti sve nepomirljivija, opasno obilježavaju današnju Hrvatsku na njezinu putu u Europu. No europska Hrvatska ne može lavirati između tih dviju krajnosti. Za nju nema izbora doli afirmacije i legitimiteta pravne države. Sve drugo su floskule kojima se na krilima egzaltiranih masa pokušava izboriti abolicija za jednu pogrešnu politiku (a ne pojedinca), pa i po cijenu nove "stožerne revolucije" i izvjesnog hrvatskog sunovrata.

Legitimno je zakon mijenjati ako se njegovim provođenjem ugrožavaju nacionalni interesi. Ali svakako nije legitimno vlast prozivati veleizdajničkom zato što poštuje zakon koji je donio državni parlament. Zbog čega oni što danas instruiraju predvodnike nemira i nereda u zemlji nisu od 1996. g., kad je Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom donesen, pa do 2000. g. dok su bili u poziciji vlasti, pokrenuli legalnu pravnu inicijativu za izmjenu spornog zakona, nego to čine tek danas?

Ademi je odabrao legalan put, poštivanje zakona i suočenja s Tribunalom, uvjeren da će njegova (argumentirana i dokumentirana) obrana tužiteljstvu izbiti sve adute iz ruku. Gotovina se odlučio za ilegalu, uvjeren da se nema zašto braniti i da je njegova obrana sam Domovinski rat koji je po sebi neupitan, a čijem je svetom cilju odano služio.

Prvi će, već zbog svog dobrovoljnog odaziva Sudu, možda steći i pravo da se brani sa slobode, na drugome će ostati stigma bjegunca i sjeme sumnje dok god ne stane pred lice pravde. No, istodobno, u ovoj zemlji apsurda i proturječnosti, neki će se potruditi da legionaru, koji se vraća svojim pustolovnim korijenima, izgrade karizmu prekaljenog hrvatskog viteza sa svetačkom aureolom, dok će "haaškog dragovoljca" proglasiti "Vladinim generalom" koji izdaje nacionalne interese već time što se i sam nije dao u bijeg.

Što u cijeloj priči znači Tomčev Forum hrvatske sloge? Vjerojatno jalov pokušaj da političkim koncem poveže dva dijela raskoljenog hrvatskog tkiva /građanski i nacional(istički)ni/. Koliko je to moguće, ponajbolje svjedoči izjava HIP-ovca Nenada Ivankovića koji je Tomcu brzo replicirao. "Neobično je da Tomac u Saboru glasuje za izručenje generala u Haag, a s druge se strane zalaže za hrvatsku slogu. Ne možete u Saboru raditi protiv hrvatske sloge i istodobno organizirati takav forum!" Tomčeva sloga tek je varijanta Tuđmanove pomirbe isključivo u funkciji imperativa "ne talasaj"!