Ako Vlada Ivice Račana u dogledno vrijeme ne izruči Međunarodnom sudu u Haagu generala Antu Gotovinu, može se očekivati da će do kraja godine u Zagreb pristići, kao zamjene, ali i kao svojevrsne kazne, nove optužnice, među ostalim i protiv generala Janka Bobetka, nekadašnjeg zapovjednika Glavnog stožera HV-a, potvrdio je Nacionalu jedan visoki državni dužnosnik.

lstodobno, jedan član najužeg državnog vodstva također je izrazio sumnju u nade da više neće biti novih zahtjeva Haaškog suda za izručenjima hrvatskih građana. Analizirajući za Nacional odnose Hrvatske i Suda u Haagu, on je zaključio da odgovor na pitanje hoće li biti još optužnica ponajviše ovisi o tomu hoće li se suđenje generalu Mirku Norcu i članovima tzv. gospićke skupine odvijati strogo u skladu s pravnim normama i standardima uobičajenim za takve procese. Jednako tako, ovisi i o procesu Slobodanu Miloševiću, odnosno hoće li mu se moći dokazati krivnja za počinjene ratne zločine, genocid i etničko čišćenje. Ako glavna tužiteljica Carla Del Ponte u tomu uspije i Miloševića stigne zaslužena kazna, može se očekivati da će haaški istražiteIji preispitati odgovornost i ulogu nekolicine bivših hrvatskih političara. Budući da su predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak u međuvremenu umrli, na udaru bi se mogli naći neki od njihovih podređenih. I to oni koji su za ratnih zbivanja djelovali kroz paralelne sustave zapovijedanja, nerijetko mimo i bez znanja Glavnog stožera HV-a i njemu podređenih zapovjednih struktura.

Tajna optužnica protiv generala Ante Gotovine nalazi se u Županijskom sudu u Zagrebu dok je spis protiv generala Rahima Ademija, budući da se on odlučio dobrovoljno predati, vraćen u Haag. No kako je optužnice po službenoj dužnosti već vidjelo više osoba, a poznati su i glavni naglasci iz prigovora premijera Račana, može s dosta sigurnosti odgonetnuti njihov sadržaj. Opći je dojam da su optužnice napisane vrlo općenito, u njima se ponajviše prepričavaju članovi statuta i daju objašnjenja za članke zakona na koje se pozivaju tužitelji. Obojicu generala Sud u Haagu smatra odgovornim za djela ratnih zločina ubojstva civila i zarobljenika, palež i etničko čišćenje, no nema optužbe za genocid. Generale Gotovinu i Ademija optužuje se za cijeli spektar zapovjednih odgovornosti koji su razrađeni u člancima 3., 4. i 5. Statuta Haaškog suda: od toga da su osobno naredili zločine, da su za njih znali, a nisu ih spriječili, da nisu kaznili izvršitelje nedjela premda su znali tko ih je počinio, pa do progona i etničkog čišćenja. Generala Gotovinu smnnjiči se da je ta nedjela počinio za operacije "Oluja" i poslije nje, a generala Ademija za oslobodilačke akcije u Medačkom džepu. Zaključak je obiju optužnica da su generali Gotovina i Ademi provodili politiku etničkog čišćenja.

Generala Rahima Ademija, među ostalim, tereti se da je naredio, znao, a nije spriječio ili pak da nije kaznio krivce za ubojstva najmanje 38 civilnih osoba i najmanje dva vojna zarobljenika srpske narodnosti. Također ga se optužuje da je odgovoran za palež i uništenje najmanje 164 kuće te brojnih pratećih objekata, staja, spremišta i ostaloga. Odvjetnik Čedo Prodanović i predstavnici Vlade dogovorili su da se general Ademi stavi na raspolaganje Sudu u srijedu 25. srpnja, kada će zrakoplovom stići u Haag, kako bi već u četvrtak 26. srpnja mogao izaći pred sudsko vijeće.

Zahtjev za izručenje dvojice hrvatskih časnika bio je čak i povodom obiteljskih sporova. Zastupnici u Saboru bili su zaprepašteni grubom reakcijom zamjenika premijera Gorana Granića na izlaganje Vesne Škare-Ožbolt, potpredsjednice Demokratskog centra, stranke Goranova brata Mate Granića. Goran Granić je optužio Vesnu Škare-Ožbolt, a samim time i brata Matu, za licemjerno ponašanje, zbog čega je zaradio čak i ukor predsjednika Sabora Zlatka Tomčića. Upućeni tvrde, međutim, da se Goran Granić s punim pravom našao osobno pogoden DC-ovim optužbama da nije učinio dovoljno u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa i obrani hrvatskih građana pred Sudom u Haagu. Upravo je, nalme, suprotno. Dok su bili najbliži suradnici predsjednika Franje Tuđmana, Mate Granić i Vesna Škare-Ožbolt nisu uspjeli ništa učiniti da se spriječe podizanje optužnica i izručenja hrvatskih državaljana iz BiH Haaškom sudu. Za razliku od njih Goran Granić je, u suradnji s premijerom Ivicom Račanom i ministrom pravosuđa Stjepanom Ivaniševićem, najzaslužniji što je Haaški sud odustao od podizanja optužnica protiv cijelog niza časnika Hrvatske vojske. Poznato je, naime, da je Haaško tužiteljstvo istraživalo ulogu i ponašanje dvojice načelnika Glavnog stožera HV-a generala Zvonimira Červenka i Janka Bobetka, generala Petra Stipetića, Ivana Čermaka, Mladena Markača, Mirka Norca i još desetak visokih časnika HV-a. Pripremale su se optužnice protiv predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, no one, zbog njihove smrti, kao i u slučaju generala Zvonimira Červenka, nisu podignute.

U najmanje desetak što javnih, što tajnih kontakata s predstavnicima Suda u Haagu, Goran Granić i suradnici uspjeli su spriječiti podizanje optužnica predajom dokumenata koji su upućivali na nedužnost časnika protiv kojih su se vodile istrage. Diplomatskim i pregovaračkim umijećem uspjelo se izboriti da se generalu Mirku Norcu i "gospićkoj skupini" sudi u Hrvatskoj, generalu Petru Stipetiću omogućeno je da dokaže svoju nevinost u prethodnom postupku, kao i generalu Ivanu Čermaku, koji je to sam učinio, a Sud u Haagu odustao je od podizanja optužnica protiv generala Janka Bobetka i Mladena Markača.

Premda je predsjednik Vlade Ivica Račan optimistički najavljivao da su optužnice protiv generala Ante Gotovine i Rahima Ademija posljednje koje su pristigle u Hrvatsku, dobro upućeni u svu složenost odnosa s Međunarodnim sudom u Haagu upozoravaju međutim na krajnji oprez u takvim izjavama. U petak 20. srpnja jedan visoki državni dužnosnik, u čiju domenu, među ostalim, spada i vanjska politika, pred Nacionalovim novinarima nije krio ozbiljnu zabrinutost.

"Naivno bi bilo očekivati da će za tako teške optužbe kao što je etničko čišćenje, koje Haaški sud pripisuje Hrvatskoj, odgovarati samo jedan časnik, i to Albanac. Ne bi me stoga iznenadilo da, ako Gotovina ostane izvan domašaja Međunarodnog suda, u Haagu podignu optužnicu protiv, primjerice, generala Janka Bobetka ili nekog drugog visokog časnika HV-a. Istražitelji Haaškog suda intenzivno su se bavili jednim brojem hrvatskih časnika, imaju dosta materijala i svjedoka pa im neće biti problem ponovno aktivirati neke od tih istraga. Također valja voditi računa da je Sud u Haagu odustao od nekih optužnica zbog pritiska Vlade Ivice Račana i dokaznog materijala koji su uručeni Sudu. Dobro upućeni u metodologiju rada Suda u Haagu smatraju da se od progona generala Janka Bobetka odustalo zbog njegova narušena zdravlja poodmaklih godina, ali i u znak zahvalnosti što je svojom knjigom, u kojoj je otkrio cijeli niz dokumenata i naredbi koj su bili izvrstan putokaz što dalje valja istraživati, itekako pomogao istražiteljima u rasvjetljavanju pojedinih spornih događaja. U svakom slučaju, ako general Gotovina ne bude dokazivao svoju nevinost pred Sudom u Haagu, uvjeren sam da se glavna tužiteljica Carla Del Ponte neće zadovoljiti samo suđenjem jednom časniku, i to baš onome koji nije Hrvat."

Drugi visoki državni dužnosnik koji je dobro upućen u svu kompliciranost odnosa s Haaškim sudom također ne dijeli optimizam premijera Ivice Račana. “Daljnje postupanje Haaškog suda prema pojedincima u Hrvatskoj u znatnoj će mjeri ovisiti i o tijeku i rezultatima suđenja Slobodanu Miloševiću. Taj će proces biti pravni i politički presedan koji će bitno odrediti kako će dalje djelovati Međunarodni sud za ratne zločine. Ako se tijekom istražnog postupka i za suđenja uspije dokazati Miloševićeva krivnja za genocid i etničko čišćenje, tada u Hrvatskoj dio političara iz bivše, hadezeovske vlasti neće moći mirno spavati. Malo je vjerojamo da je Milošević ostavio pisani trag o zapovijedima za progone, ubijanja, palež, etničko čišćenje ili genocid, pa ako unatoč tome ipak bude osuđen, onda istražitelje i suce Haaškog suda neće biti lako zaustaviti da ne krenu u nove istrage i procese. Premda su već dugo u zatvoru, Sud u Haagu još nije počeo suđenje Biljani Plavšić i Momčilu Krajišniku, što upućuje na probleme s procesuiranjem optuženih po modificiranoj zapovjednoj odgovornosti. Haaški sud mogao bi posegnuti za najbližim suradnicima predsjednika Tuđmana i ministra obrane Franje Tuđmana, i to onima koji su aktivno i izravno sudjelovali u donošenju i prenošenju odluka o pojedinim akcijama na terenu kroz paralelne sustave zapovijedanja. Suđenje generalu Ademiju moglo bi potvrditi da su uz redovne i službene kanale zapovijedi na teren pristizale i drugim putovima, posebice onima koje je izravno kontrolirao ministar obrane Gojko Šušak i najuži krug najpovjerljivijih hadezeovskih prvaka. Uostalom čak su i nekadašnji zapovjednici Glavnog stožera HV-a generali Antun Tus, Martin Špegelj i Zvonimir Červenko više puta upozoravali da se pojedinim operacijama upravljalo mimo njihova znanja da su odluke donosili i provodili ljudi koji nisu bili pod njihovim zapovjedništvom i kontrolom. Riječ je uglavnom o najpovjerljivijim članovima HDZ-a koji su djelovali na terenu kroz razne krizne stožere. I to je razlogom zašto su neki političari toliko gorljivi u traženju da se generali Gotovina i Ademi ne izruče Sudu u Haagu.

Oni se, naime, mnogo više boje za sebe negoli ih je briga za sudbinu osumnjičenih generala", istaknuo je naš sugovornik i dodao: "Osim toga dio najodgovornijih političara iz bivše hadezeovske nomenklature ima noćne more jer ne zna kojim dokumentima raspolaže Sud u Haagu. Razne hadezeovske grupacije iz policije, vojske i tajnih službi, zbog unutarstranačkih obračuna, svojedobno su dostavljale po čudnim kriterijima dokumente koji su trebali dokazati nevinost njihovih štićenika, a svaljivati odgovornost na druge. I što je najvažnije, iz arhiva predsjednika Tuđmana njegov sin Miroslav, ali po svemu sudeći i još neki visoki dužnosnici, odnijeli su najmanje stotinjak transkripata razgovora predsjednika Tuđmana s njegovim najpovjerljivijim suradnicima.

Među tim transkriptima određeni je broj krajnje delikatnih razgovora o spornim zbivanjima u operacijama Medački džep, ‘Oluja' i ‘Bljesak' koji mogu biti itekako opasan i razoran dokazni materijal na sudu. Zbog poznatih odnosa u vrhu HDZ-a svi oni strahuju gdje su ti transkripti, tko ih se sve domogao, što može s njima učiniti i u koju ih svrhu upotrijebiti. Mogućnosti ucjenjivanja i manipuliranja tim materijalima gotovo su neograničene i oni koji ih imaju doista u svojim rukama imaju ubojit materijal", zaključio je naš sugovornik.

Daljnji odnos Haaškog suda prema hrvatskim građanima ovisit će u znatnoj mjeri i o ishodu suđenja tzv. gospićkoj skupini i generalu Mirku Norcu u Rijeci. Ako se bude predugo izbjegavao početak suđenja, ako postupak ne bude tekao u skladu s pravnim normama ili pak ako presude ne budu odgovarale stupnju utvrđene odgovornosti, u cijeli slučaj će se svakako uplesti Sud u Haagu. I to tako da će zatražiti izručenje svih onih za koje se procijeni da im nisu odmjerene odgovarajuće kazne. A valja znati da se već sada s nemalom sumnjom promatraju pokušaji obrane da se u nedogled odgađa početak suđenja. Navodno je skovana taktika odugovlačenja kako bi se dočekao pad Vlade i raspad vladajuće koalicije te povratak HDZ-a na vlast. Po procjenama nekih osumnjičenika i njihovih branitelja to bi automatski značilo trenutni prekid procesa ili barem oslobađajuće presude. Također se upozorava na pritiske kojima su izloženi ne samo svjedoci nego i svi oni koji sudjeluju u tim procesima, ali i na neuobičajeno povlašten zatvorski status koji uživaju svi osumnjičenici. Njima je bez ikakvih ograničenja, koja imaju svi ostali pritvorenici osiguran neograničen broj posjeta, telefonskih razgovora, gledanja televizije...

Među onima koji su ovih dana ultimativno tražili od Vlade da obustavi postupak izručenja Sudu u Haagu, jasno je uočljiv različit odnos spram generala Gotovine i Ademija. Dok se o generalu Anti Gotovini objavljuje knjiga, dok stožeri za obranu digniteta Domovinskog rata prijete da će oni svojim tijelima i oružjem spriječiti njegovo uhićenje, a HDZ i HIP priređuju javne manifestacije protiv njegova izručenja, general Rahim Ademi ni izdaleka ne uživa takvu političku potporu. To međutim nije ništa neočekivano, budući da je riječ o hadezeovskim ortodoksnim desničarima i ekstremistima. General Ademi nije Hrvat, etnički je Albanac, a predsjednik Tuđman ministar obrane Šušak i tadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general Janko Bobetko, ali i vrh HDZ-a, prvi su na njega uperili prstom kao na potencijalnog krivca, kada su ga desetak dana nakon akcije Medački džep smijenili. Suđenje generalu Ademiju najvjerojatnije će razotkriti da je Tuđmanova vlast svjesno pokušala svaliti odgovornost pred međunarodnom zajednicom na generala Ademija kako bi zaštitila tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, načelnika Glavnog stožera Janka Bobetka te Mirka Norca. Upućeni u tadašnja zbivanja tvrde da je odgovornost te trojice mnogo veća nego li Ademijeva. Problem je generala Ademija u tomu što se njegov potpis nalazi na nizu dokumenata koji su se našli u rukama haaških istražitelja, premda su pravi naredbodavci bili ministar Gojko Šušak te Ademijev izravno pretpostavljeni Janko Bobetko, dok je Mirko Norac u to doba već bio potpuno osamostaljeni centar moći koji je bio zravno povezan s ministrom obrane Gojkom Šuškom. Norac je djelovao izvan Ademijeva nadzora, a Ademi će sada morati odgovarati za njegove postupke.

Tragičnu sudbinu generala Ademija kao i generala Tihomira Blaškića, krojili su najvještiji hadezeovski manipulatori. Generali Ademi i Blaškić, po mjerilima predsjednika Tuđmana, ministra Šuška i vrha HDZ-a, nisu bili do kraja njihovi: obojica su bili oficiri JNA i, što je najvažnije, nisu pripadali krugu najtvrđih hadezeovskih nacionalističkih fundamentalista. Da se sudbine Blaškića i Ademija do kraja isprepletu, pobrinuli su se pripadnici KFOR-a u BiH i UNPROFOR-a u Hrvatskoj.

Koliko god eventualno podizanje novih optužnica ovisi o tomu hoće li Ante Gotovina biti izveden pred Haaški sud, koliko će biti korektno suđenje Mirku Norcu te kako će se odvijati proces Slobodanu Miloševiću, sve ipak najviše zavisi od glavne tužiteljice Carle Del Ponte. Činjenica da su na nju gotovo na isti način jednako ogorčeni u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, te da je izvan kontrole SAD-a i ostalih država osnivača Haaskog suda, govori da je ona ipak samostalna i neovisna pri donošenju svojih odluka. Uostalom, to se više puta dokazalo, a posebice za njenih sukoba s najvišim američkim i europskim vojnim i političkim dužnosnicima koji joj nerijetko sugeriraju da odgodi podizanje nekih optužnica zbog političkih prilika u pojedinoj državi. Za okruglog stola na obilježavanju 5. obljetnice sporazuma u Daytonu hrvatsko je izaslanstvo osobno svjedočilo objektivnosti, principijelnosti, ali i odlučnosti Carle Del Ponte. Tada se, naime, žestoko sukobila s nekolicinom američkih generala koji su je pokušali uvjeriti kako mirovne snage u BiH nemaju mandat za uhićenje Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Ona ih je u toj brojčano neravnopravnoj bitci potpuno nadvisila tako da se na kraju nitko od generala više nije usudio javiti za riječ bojeći se nove bujice argumenata na koje oni nisu imali prave odgovore.