Vjesnik: 24. 07. 2001.
EU još »stavlja pod tepih« pitanje primanja novih članova
Precizni datumi i broj novih zemalja članica nisu zacrtani u laekenskim dokumentima jer su petnaestorici u ovom trenutku prioriteti primjena eura i unutarnje reforme
ZAGREB, 23. srpnja - Pitanje na koje zemlje bivšega socijalističkog lagera od belgijskoga predsjedateljskoga mandata Europske unije (EU) očekuju odgovor glasi: kada će i koliko će njih biti primljeno? Teško je vjerovati da će odgovor uskoro i dobiti, budući da petnaestorica to pitanje »stavljaju pod tepih« barem već četiri godine, preciznije od amsterdamskoga sastanka na vrhu 1997.
Iako će proširenje EU biti jedna od tema velikoga sastanka na vrhu u belgijskome Laekenu u prosincu, precizni datumi i broj novih članica nisu zacrtani u laekenskim dokumentima jer »petnaestorica« u ovome trenutku prednost daju primjeni eura i unutarnjim reformama. Naime, od 1. siječnja 2002. euro se uvodi u svakodnevnu uporabu i smjenjuje nacionalne valute.
Povrh toga, EU brine kako da i u idućem razdoblju osigura prosječnu stopu ekonomskoga rasta od tri posto, odnosno kako da jedinstvena europska valuta bude ravnopravna, ako ne i jača od američkoga dolara. Dosad je, naime, euro stalno zaostajao za dolarom, ali se eurokrati u Bruxellesu nadaju da bi polagana recesija koja je u Sjedinjenim Državama pokrenuta s predsjedničkim mandatom Georgea Busha mogla ići na ruku europskome monetarnom zaokretu. Međunarodni stručnjaci, doduše, ne vjeruju u tu mogućnost, osobito stoga što zemlje s vrlo snažnim gospodarstvima i stabilnim monetarnim politikama, poput Velike Britanije, Danske i Švedske, do daljnjega ne žele uvesti euro.
Druga velika zadaća EU, reforma zajedničkih institucija, prema procjeni mnogih stručnjaka u Bruxellesu, preduvjet je da bi se »petnaestorica« u dogledno vrijeme proširila prema Istoku. Ako se, naime, ne smanji broj službenika u Europskome povjerenstvu, svojevrsnoj vladi EU sa sjedištem u Bruxellesu, ali i broj sadašnjih zastupnika u Europskom parlamentu (626), »petnaestorica« se jednostavno ne mogu suočiti s primanjem novih zemalja članica, tvrdi eurostrateg u Bruxellesu Nicholas Whyte.
Na cijelome nizu sastanaka na vrhu dosad predlagana su mnoga rješenja za reformiranje birokratskoga aparata u Bruxellesu, ali su ona uglavnom ostajala mrtvo slovo na papiru, proizlazi iz razgovora s Nicholasom Whyteom. Francuska je, na primjer, na sastanku u Nici 7. prosinca 2000. osobito zagovarala neke modele reformi kako bi se EU spremno suočila sa zahtjevima za učlanjenjem istočnih susjeda. Čitav taj projekt, međutim, odgođen je za neka bolja vremena.
Činjenica je, ipak, da Europsko povjerenstvo mora smanjiti broj povjerenika (sada ih je 20), a Europski parlament broj parlamentaraca sa sadašnjih 626, ako žele uredno funkcionirati u skoroj budućnosti. Nove članice, naime, sa sobom donose i svoje povjerenike i parlamentarce, ali i svoje službenike u Vijeće ministara. Te se središnje institucije EU ne mogu samo aritmetički uvećavati, jer je i sadašnji broj eurokrata na Schumannovu trgu u Bruxellesu preglomazan, tvrde eurostratezi.
No, bez obzira na te unutarnje nedoumice EU, 12 zemalja europskoga istoka očekuju da »petnaestorica« ispune svoje obećanje o proširenju, što su ga dali još početkom devedesetih godina nakon pada Berlinskoga zida. Zemlje prvoga kruga proširenja - Poljska, Češka, Mađarska, Estonija, Slovenija i Cipar - očekuju dobiti člansku iskaznicu EU najkasnije sredinom ovoga desetljeća. Ako se, uostalom, NATO uspio suočiti s izazovom raspada bipolarne Europe te 1999. u svoje članstvo primio Poljsku, Češku i Mađarsku, onda je to obveza i Europske unije, ističu dužnosnici u Varšavi, Budimpešti i Ljubljani.
U strahu od takvih posthladnoratovskih izazova EU se radije priklonila tzv. nojevskoj politici guranja glave u pijesak. Zemlje poput Slovenije, Mađarske, Estonije i Češke, međutim, u proteklom su desetljeću marljivo radile na jačanju gospodarstva i ustanova civilnoga društva, pa s pravom očekuju u skoro vrijeme i ulaznicu za elitni bruxelleski klub.
Vinka Drezga