Je li uistinu Hrvatska u ili pred raljama svjetskog kapitala, je li ovisnik o "mrvicama sa stola bogatih", na što ovih dana pokušavaju, u sklopu globalnog otpora globalizaciji, upozoriti antiglobalistički protivnici i u Hrvatskoj?

Istina obično biva negdje na pola puta. Financijski su znalci prilično podijeljeni oko toga je li Hrvatska prezadužena ili ne. Kako god bilo, naša je država prilično dužna - prema zadnjim podacima koncem svibnja ukupni dug države iznosio je 66,1 milijardu kuna, od čega je unutarnji dug iznosio 22,56 milijardi kuna, a vanjski dug ukupno 43,5 milijardi kuna. U odnosu na prosinac prošle godine zamjetan je rast ukupnog duga od preko 6 milijardi kuna, pri čemu najveći dio tog rasta, oko 5 milijardi kuna, otpada na vanjsko zaduženje. Najveći dio ovogodišnjeg rasta vanjskog duga, opet, zasluga je središnje države.

Kritičari im najviše zamjeraju što državnoj vlasti nešto uvjetuju i naređuju. Zamjera se i netransparentnost takvih aranžmana, a takav je slučaj bio i nedavno sklapanje aranžmana s MMF-om, čiji se sadržaj pomno krilo od očiju javnosti, što je samo još više rasplamsavalo sumnje u dobronamjernost MMF-ovaca. Hrvatske vlasti, pak, uvijek su uvjeravale građane da te institucije ne žele i ne sugeriraju ništa više od onoga što i mi sami nismo zacrtali kao naš cilj, u prvom redu smanjenje i stroga disciplina javne potrošnje, nužnost strukturnih promjena, niska inflacija,... Što je, pak, bio cilj međunarodnih financijera i na što su spremno davali kredite i druge poticaje proteklih godina?

Svjetska banka plasirala je od 1994. godine u Hrvatsku ukupno 930 milijuna američkih dolara kroz dvadeset i šest projekata. Tomu doduše još nije pridodan posljednji kredit Svjetske banke za pomoć trgovačkim sudovima i unapređenju stečajne prakse u Hrvatskoj, u iznosu od 5 milijuna dolara i na rok od 15 godina uz kamatu od 5 posto. Najveći dio te sume "otišao" je na infrastrukturne projekte, 63 posto, potom na bankarski i poduzetnički sektor, 22 posto, te na poljoprivredu i šumarstvo, 10 posto, i zdravstvo, kojemu je pripalo 5 posto ukupnih sredstava. U Svjetskoj su banci željeli sudjelovati u poslijeratnoj obnovi zemlje, ali i u stvaranju povoljnijeg okruženja za razvitak privatnog sektora, dok su u posljednje vrijeme svoj angažman počeli širiti i na socijalna, te pitanja zdravog okoliša. Od spomenutog broja projekata realiziran je već značajan broj njih, točnije šest projekata, a s tempom realizacije u Svjetskoj su banci zadovoljni - nešto sporije realizira se jedino projekt Modernizacije i obnove željeznica. To je i jedan od tri pojedinačno najveća projekta koja je financirala Svjetska banka - druge su se dvije tranše u iznosu nešto iznad stotinu milijuna dolara odnosile na obnovu ratom uništene prometne i ostale infrastrukture.

Što se Međunarodnog monetarnog fonda tiče, najprije treba podsjetiti da je riječ o međunarodnoj financijskoj instituciji zaduženoj prije svega za praćenje i osiguravanje međunarodne likvidnosti, a MMF je prva institucija svjetskog kapitala koja ulazi u neku zemlju, prije Svjetske banke i inih drugih. Njezina je uloga velikim dijelom politički motivirana i određena. Na pomoć MMF-a imaju pravo države koje "posrnu", ali pod uvjetom da provedu reforme, odnosno redovito uzimaju lijek koji joj propišu MMF-ovi "liječnici" nakon temeljitog pregleda njezina gospodarskog poslovanja u svakome segmentu. No, jednom kada MMF da "zeleno svjetlo" i odobri svoja sredstva nekoj zemlji članici, to je i jak signal investitorima.

Kada se gleda vanjsko zaduženje prema odnosu privatnih i javnih kreditora, prema podacima koje vodi Hrvatska narodna banka, privatni kreditori debelo prednjače, koncem prošle godine dugovali smo 2,2 milijarde dolara javnim, a pet milijardi dolara privatnim kreditorima, te 3,6 milijardi dolara bila su ostala ulaganja. No, kako god bilo, Hrvatska je već podložna diktatu stranog kapitala, dolazio on od svjetskih javnih ili privatnih kreditora. O tomu govori i podatak da monetarne vlasti strahuju (nakon što je više od 80 posto bankarskog sustava u rukama stranog kapitala) da bi netko mogao utjecati na valutarni sustav Hrvatske, a time i sve drugo, što dokazuje i stupanj ovisnosti Hrvatske o globalnim željama. Drugim riječima, već smo se uglobalizirali.

Nedavno potpisanom stand-by aranžmanom između Hrvatske i MMF-a, Hrvatskoj bi se, ovisno o urednosti u izvršavanju teških zadaća koje je na sebe preuzela, trebalo osloboditi ukupno 255 milijuna dolara pomoći, od čega Hrvatska može povući (Vlada za sada nema tu namjeru) 51 milijun dolara. Hrvatska je "kvota" koju ima kao članica MMF-a oko 460 milijuna dolara. Ukupno je do sada, od prosinca 1992. godine od kada je članica, Hrvatska od MMF-a "povukla" oko 200 milijuna dolara. Prvi stand-by aranžman Hrvatskoj je odobren 1994. godine, a povučenih 16,5 milijuna USD otplaćeno je 1999. godine. Još uvijek plaćamo 165 milijuna USD iz programa "Olakšice za pretvorbu gospodarskog sustava", za što zadnja rata dospijeva u travnju 2005. godine, dok će u rujnu ove godine započeti otplata tranše od 36,3 milijuna USD povučenih 1997. godine iz "Proširenog aranžmana", a otplata bi trebala završiti u ožujku 2007. godine.