Povodom posjeta autokratskog predsjednika Kazahstana Hrvatskoj objavljene su u hrvatskom tisku informacije o nedemokratskom sustavu te bivše sovjetske republike. Tako je primjerice objavljeno kako su posljednji parlamentarni izbori u Kazahstanu 1995. i predsjednički izbori 1999. bili nedemokratski zbog neravnopravnog tretmana oporbenih kandidata u medijima. Međutim, o nedemokratskim izborima u Hrvatskoj niti riječi, kao da je RH demokratska. Teoretski po Ustavu da, ali u političkoj praksi nikako. U Kazahstanu oporbeni kandidat ima pravo na petnaestminutni nastup na državnoj televiziji, 10 minuta na radiju i 100 riječi u tisku. U Hrvatskoj je Dobroslav Paraga imao pravo u predizbornoj kampanji na trominutni nastup na televiziji, 10 minuta na radiju, na nekim radiostanicama samo jednu ili nijednu minutu, i 50 riječi u tisku. Kazahstan nam može biti čak i uzor, ako ćemo ovaj srednjoazijski sustav ironično usporediti sa teoretski srednjoeuropskim, a stvarno s balkanskim sustavom Republike Hrvatske.

Predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga je od 1990. ukazivao na nedemokratski princip hrvatskih Vlada i njenog bivšeg prvog predsjednika, a Hrvatska stranka prava 1861. je od 1995. do danas sa žaljenjem potvrdila stavove o antidemokraciji, autokraciji, diktaturi i neslobodi medija, jer se u Račanovoj eri ništa nije promijenilo u odnosu na Tuđmanovu eru. Gdje je u svemu tome era hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske?

Ne moramo se kao hrvatsko društvo zavaravati, nismo dalje dospjeli od nepreglednih kazahstanskih pustinjskih stepa. Nismo za Europu jer nemamo demokraciju. Vladu imamo kakvu smo zaslužili, a jedino opravdanje ljudima može biti sustavna cenzura od strane režimskih medija kojom se sprečava komunikacija građana s Hrvatskom strankom prava 1861. i objava istine. Obmanom su bez problema vladali njemački nacisti godinama, a ruski komunisti i njihovi balkanski klonovi desetljećima. I “hrvatske demokratske vlasti” od 1990. do danas vladaju slično.