Ne pamti se kada je Ivica Račan kao političar pokazao toliko odlučnosti u svojim potezima kao što se to dogodilo tijekom srpnja ove godine. Sve one dugogodišnje prigovore na svoj račun - da je u politici spor, nedjelotvoran i neodlučan - kao da je prebisao krpom u samo tri posljednja tjedna kada se upustio u tri hrabra i bolna poteza koja su izazvala lom u Hrvatskoj, ali su naišla na vrlo pozitivan odjek u svijetu.

Hrvatska vlada, naime, donijela je odluku o izručenju dvojice generala Haškom sudu. Podijeljeni politički duhovi u zemlji još se nisu smirili, a premijer je doveo javnost pred još jedan svršeni čin: sa slovenskim premijerom Drnovšekom parafirao je Ugovor o granici sa Slovenijom. Nadalje, na posljednoj sjednici Vlade prije godišnjeg odmora Račan je povukao i treći snažan potez. Vlada je raskinula ugovor s francuskom tvrtkom na gradnji dionice autoceste između Zagreba i Rijeke, optuživši odgovorne za korupciju i kriminal. Time je Račan odaslao poruku da će se Vlada najodlučnije spopasti s korupcijom koja je u Hrvatskoj prešla sve granice, pa je naša zemlja prije nekoliko godina došla na vrh neslavne ljestvice među tranzicijskim državama.

Sva ta tri poteza prije godišnjih odmora bila su ponajprije usmjerena prema svijetu. Simbolično su potvrdili duboku privrženost Hrvatske i njezine Vlade da surađuje s međunarodnom zajednicom i da se - rješavajući sporna pitanja sa susjedima - što brže integrira u Europsku uniju. Istodobno su pokazali da želi mijenjati lice svoje zemlje iznutra i postati ugodnija za život njezinim građanima, iako se rezultati gospodarskitih reformi još ne osjećaju.

No, iako Račan sada izgleda kao da se politički ponovno rodio i da je njegova ekipa nakon 18 mjeseci tek na početku svoga mandata, ostaje pitanje kako će cijela priča završiti. Premijeru, naime, nije dovoljno samo to što nailazi na široku podršku u svijetu, jer mu problem može postati podrška u zemlji, koja se blago počela sužavati čak i u Parlamentu, nakon podjele i političke krize koja je izbila u HSLS-u.

Problem je u tome što Račan za svoje poteze – čak i kada na kraju ispadnu pozitivni - ne može lako pridobiti potporu javnosti, pa ni svih svojih koalicijskih partnera. Velika manjkavnost njegove ekipe sastoji se u tome što formalno zagovara konsenzus, a zbiljski dovodi svoje partnere i javnost pred svršene činove, za koje tek naknadno traži potporu, a ako je Sabor i njegovi koalicijski partneri u prvi mah nisu spremni pružiti, Račan zaprijeti ostavkom. U prilog toj tvrdnji govori i najnovija Račanova izjava da će njegova Vlada, ako Sabor najesen ne prihvati Ugovor o granici sa Slovenijom, povući konzekvence, što nekim njegovim partnerima miriše i na svojevrsnu ucjenu. Problem je, očito, ponajprije u načinu Račanova rada, jer on sadašnjim načinom teško uspijeva pronaći nove suradnike, a istodobno sve više gubi stare.

Iako su svi svjetski mediji, nakon izglasavanja povjerenja u Saboru, ocijenili da je ojačao politički položaj Vlade, takva je tvrdnja zapravo kontradiktorna. Ako je šest ili sedam ministara u ostavci, a i mnogi drugi vise u zraku, kako se može tvrditi da je Vlada stabilnija nego prije? Sa sigurnošću se može tvrditi da je ojačao samo položaj premijera Račana, a oslabio položaj njegovih suradnika. Premijer sada ide na sve ili ništa, hodajući pri tome po oštrici noža, ili po rubu provalije u koju se svaki čas može srušiti. Pitanje je koliko još rizičnih poteza, koji će podijeliti hrvatsku javnost, može izvesti, a da to i njega samoga ne izbaci iz sedla.

Ne treba se zavaravati ni prilično snažnom potporom Vladi, nedavno iskazanom u parlamentu, jer su odnosi među koalicijskim partnerima i unutar njih ostali ćudljivi i nepredvidivi. Izborom Joze Radoša za privremenog predsjendika HSLS-a, kriza u toj stranci nije se zatvorila, nego ostaje otvorena, a time ostaje i nepoznanica što će biti sa 23 HSLS-ova glasa. Dražen Budiša podnio je ostavku na mjesto šefa te stranke, ali on još nije rekao svoju posljednju riječ u politici.

Bez obzira na to je li Račan planirao odgodu rekonstrukcije Vlade za ranu jesen, ili nije, činjenica jest da mu to prolongiranje odgovara, jer želi pričekati održavanje izvanrednog sabora HSLS-a, na kojem će se vidjeti kamo ide ta stranka i što će od nje biti. Razvoj događaja u HSLS-u bit će premijeru jedan od ključnih pokazatelja koji će utjecati na ishod rekonstrukcije Vlade. Tada će se bolje znati hoće li Račanu, da bi održao Vladu, biti dovoljni njegovi dosadašnji politički manevri (koji postaju sve rizičniji), ili će ako bude želio izbjeći prijevremene izbore - posegnuti za političkim kompromisom i konsenzusom sa suparnicima iz oporbe.