Mira Kupreškić, 38-godišnja supruga haaškog zatvorenika Zorana Kupreškića, nakon godina šutnje i neizvjesnosti, prvi put u javnosti iznosi svoje razočaranje zbog okolnosti u kojima se rješava sudski spor oko Viteške skupine pred Haaškim sudom. Majka trojice sinova revoltirana je neobjašnjivom rezerviranošću većine hrvatskih dužnosnika u iznošenju prave istine pred Haaškim sudom. Nakon tri i pol godine, otkako je suprug Zoran otišao u Haag, prvi put je smogla snage reći da su njezin suprug i ostali optuženici iz Srednje Bosne žrtve prljave političke igre.

Bez zadrške je odlučila reći kako je hrvatska strana, ali prije svega bošnjačka, pred Haaškim sudom iznijela malo istinitih stvari. Više se razglabala pozadina cijele političke kombinatorike u koju su bila uvučena i imena nekih visokopozicioniranih političkih dužnosnika, nego o načinu kako osloboditi nevine ljude. O imenima, kaže, zasad neće govoriti, ali će se oni vrlo lako prepoznati. Ista struktura ljudi danas uživa politički ili poslovni ugled, a odradili su prljave stvari zbog kojih danas pate mnoge majke haaških osuđenika iz srednje Bosne.

- Zanimljivo da je svih ovih godina jedinu istinu o ulozi mog supruga i ostalih Kupreškića te Drage Josipovića u ratu rekao jedino Mehmed Ahmić, predsjednik mjesne zajednice Ahmića. On je javno pred sudom u Haagu, ali i u medijima rekao kako Zoran zajedno s ostalima nikoga nije ubio u doba masakra u Ahmićima. On je rekao da su nevini ljudi u zatvoru a pravi počinitelji zločina na slobodi. To je jedina izrečena istina pred Haaškim sudom - tvrdi supruga osuđenoga Zorana Kupreškića.

Komentirajući pozadinu sudskog procesa, Mira tvrdi kako je cijeli slučaj politički motiviran. U izrečene optužbe protiv njezinog supruga i ostalih iz Viteške skupine angažirane su i obavještajne službe. Neki svjedoci s bošnjačke strane iz sela Ahmići, pod pritiscima i instrukcijama iz raznih službi, lagali su pred Haaškim sudom. Prema tvrdnjama supruge, protiv Zorana lažno su svjedočili ljudi čija imena zna, no zbog obrane u Haagu, ali i sigurnosti, još nije spremna iznositi ih u javnost.

- Neki su za to dobivali od određenih političkih struktura i razne premije. Isto tako znam da je prvi naš susjed Bošnjak iz Ahmića javno rekao da su optuženi krivi. A kako bi mogli biti krivi kad su taj dan došli uobičajeno s posla kao i svaki drugi dan? Kako su znali za genocid kad su 15. travnja, noć uoči masakra, naši rođaci stigli u Ahmiće iz Njemačke, gdje su tijekom srpske agresije bili u izbjeglištvu - pita se supruga haaškog osuđenika.

Višegodišnju šutnju o svim nepravdama koje su počinjene njenom suprugu i obitelji Mira opravdava potajnom nadom da će se nešto promijeniti. Kad je uvidjela da neke stvari idu presporo, odlučila je progovoriti.

- Danas, kad je u drugostupanjskom sudskom postupku protiv supruga odbačeno osam od devet točki iz haaške optužnice, malo je lakše govoriti o nekim stvarima. Znamo da su oni žrtve ne samo jedne političke strane nego triju, bošnjačke, hrvatske i međunarodne jer Haaški je sud isključivo politički sud. To što je moj muž zajedno s ostalim haaškim osuđenicima bio žrtveno janje zbog nečijih interesa, poznata je stvar. Samo se pitam hoće li itko ikad snositi posljedice za takav čin? Uvijek razmišljam kako osobe koje su sudjelovale u prljavom poslu spavaju. Znam da suprug, ali i cijela obitelj, spava mirne savjesti jer nije ništa učinio - ističe naša sugovornica.

- Razumijem što rade političari jer su oni u stvari do ovoga i doveli, ali ne razumijem obične ljude. Narod zna pojedinosti oko zločina. Možda nisu imali prilike preko medija iskazati svoj stav. Mene ne čudi što su od ovog sudskog procesa imale koristi sve političke strane, ne samo hrvatska. Kad su odlazili u Haag, bili su jedni od rijetkih koji su ostali živjeti na ovim prostorima, smatrajući da nisu krivi. Sjećam se da je Zoran nakon podizanja optužnice rekao: "Idem dokazati da sam nevin jer se nemam čega bojati, niti od čega bježati". Molili su da dođu haaški istražitelji. Čak su pisma pisali i Franji Tuđmanu i članovima Predsjedništva BiH, američkoj tajnici Madeline Albright, tražeći ih da ispitaju kakve imaju dokaze. Međutim, nikad nitko nije došao s njima popričati. Tko je kriv - pita se gospođa Kupreškić, napominjući kako dio odgovornosti osim političara snose i mediji koji, po njezinu mišljenju, nisu iznosili pravu istinu.

Tri godine poslije, tvrdi ona, nakon svih pisama potpore sve se odjednom promijenilo. Ne samo da se promijenio odnos prema pojedinim obiteljima haaških osuđenika, nego više ne stiže ni pomoć prema ranije dogovorenom redoslijedu. Danas obitelji haaških osuđenika pomoć dobivaju od domaćih gospodarstvenika Srednje Bosne umjesto, kako je dogovoreno, od hrvatskih struktura vlasti.

Nakon godina pritvora i gomile dokaznih materijala o nevinosti, gospođa Kupreškić nada se napokon i pozitivnoj presudi Haaškog suda.

- Jedino me drži to što su oni svi tjelesno i duhovno odlično. Neki dan je i engleski novinar Martin Bell, došavši u Srednju Bosnu, kazao kako su oni nevini. On je tada ponovio kako misli da je Haaški sud politički sud. Hrvatska i bošnjačka strana te Haag moraju naći prave krivce. Nevine ljude pustite na slobodu i vjerujem da dolazi vrijeme pravde, a ne političkih spletki - poručuje gospođa Kupreškić, napominjući još jednom kako se toplo nada da će uskoro vidjeti svoga supruga i ostale na slobodi.

Braća Kupreškić, Mirjan i Zoran, zajedno s Darijem Kordićem i ostalim članovima Viteške skupine, dobrovoljno su 1997. otišli u Haag. Optužnica ih tereti za počinjene zločine protiv čovječnosti, povrede ratnog prava i običaja za bošnjačko-hrvatskog sukoba 1993. u Srednjoj Bosni. Na temelju prvostupanjske presude, za Zorana i njegova brata Mirjana tužitelj Frank Terrier zatražio je kaznu od 30 godina zatvora. Braću Haaški sud tereti za navodno ubojstvo četiri člana obitelji Nasera Ahmića, ubojstvo Fate Pezer i ranjavanje Dženane Pezer. U drugostupanjskom postupku, zbog lažnog svjedočenja, obrana je zatražila puštanje na slobudu braće Kupreškić te Drage Josipovića. Haaški sud je uvažio dio argumentacije i novih dokaza obrane te se čeka konačna presuda.