Tko je to: najprije je izbačen s prvog sabora HDZ-a, potom je doslovno oteo novu stranku od njezinog legalnog predsjednika, nakratko biva šamarima otjeran s tog mjesta, da bi se trijumfalno vratio nakon pobijanja optužbe da je rušio legalnu vlast? I pomoć za kraj: tko se tako smjelo predstavlja kao magistar, a zaboravlja napomenuti da je 116 od 167 stranica magistarskog rada prepisao od svog mentora? Odgovor je jednostavan: Anto Đapić, čovjek u crnoj košulji i s omiljenom navadom pokazivanja visine kukuruza u njegovom selu.

Rođen pod sretnom političkom zvijezdom (petokrakom) u Čaprazlijama, BiH, Anto Đapić dugo se borio za svoje mjesto pod suncem. Pronašao ga je na mjestu predsjednika Hrvatske stranke prava, koje je osvojio trpeći šamare i sudske procese. Kakav je to put bio za malog Livnjaka! U Sabor je ušao s točno onoliko glasova potrebnih za jedan mandat (5,01 posto), a karijeru je gradio otimanjem Hrvatske stranke prava od Dobroslava Parage, čisteći je od Ante Prkačina i Ivana Gabelice i na kraju se slizao s vladajućim HDZ-om.

No, bahatost ovog nepečenog magistra pravnih znanosti nema granica. Kandidirajući se za predsjednika Hrvatske, on bez ikakve ograde najavljuje da će ući u drugi krug izbora. Pod parolom “Hrvatska iznad svega - ništa iznad Hrvatske”, Đapić se proglasio vođom nacionalističke desnice i čuvarom hrvatskih nacionalnih interesa. I da stvar bude još gora, slikama hrvatskih pravaških velikana izloženih na zidu stranačkih prostorija, bez imalo oklijevanja pridodao je i svoju. Odmah do Ante Pavelića. Da se zna.

Uostalom, zar pravi hrvatski velikan, sljedbenik Ante Starčevića, nije dovoljno zaslužan da mu stranka s četiri i pol posto glasova uruči ključeve luksuznog BMW-a 525 TDS? Naravno da jest. A Tomislav Merčep, lider konkurentske desničarske stranke, neka se poždere od muke. “Moji mišići su veći od tvojih...”, neizravno poručuje Đapić (1,8 posto) zavidnom Merčepu (0,3 posto glasova). Da se zna tko je glavni u bunjištu.