Novi list: 1. 2. 2000.

ŠTO RADI MINISTARSTVO EUROPSKIH INTEGRACIJA A ŠTO ONO VANJSKIH POSLOVA

NERAZGRANIČENE NADLEŽNOSTI PRIJETE SUKOBOM JAKOVČIĆ-PICULA

Piše Branko PODGORNIK

ZAGREB - U hrvatskoj Vladi moglo bi vrlo brzo doći do nesporazuma između tek formiranog Ministarstva za europske integracije i Ministarstva vanjskih poslova ako se na vrijeme ne raščisti kakve su njihove nadležnosti i čime se točno bave. Naime, ministar Ivan Jakovčić ovih dana najavljuje da će se snažno zauzimati za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, što nije sporno. Međutim, svojim izjavama ostavlja dojam kako se namjerava baviti i vanjskopolitičkim poslovima, iako je jasno da bi njegove nadležnosti trebale biti ponajprije unutarnjopolitičke naravi.

Podsjećanje na “suradnju” Mintas Hodak - Granić

Nije naodmet unaprijed upozoriti na moguće probleme oko nadležnosti dvaju ministarstava, jer hrvatska javnost još pamti prašinu koja se podigla kada su Predsjednički dvori svojedobno postavili dr. Ljerku Mintas Hodak za ministricu europskih integracija. Bilo je to skopčano s pokušajem u HDZ-u da se bivšem ministru dr. Mati Graniću uzme dio njegova resora i da ga se politički minira. No, stvarna zadaća ureda za europske integracije, kakvi postoje u svim tzv. tranzicijskim državama, posve je drukčija.

Glavna zadaća takvih ureda jest vođenje brige o prilagođavanju domaćih zakona i propisa standardima koji vrijede u Europskoj uniji. Drugim riječima, kad se jednoga dana - nakon što službenici Ministarstva vanjskih poslova uspješno obave političke pregovore s kolegama u Bruxellesu - Hrvatskoj otvore vrata Europske unije, na scenu će stupiti ured za europske integracije. On će obaviti složene poslove koji su ponajprije tehničke, a ne političke naravi. Tada će se europskim standardima morati prilagoditi stotine ili tisuće hrvatskih propisa - od radnog vremena prodavaonica, preko voznog reda željeznica i odredbi kaznenog zakonodavstva, do ekoloških standarda na Jadranu. Pri tome, ured za europske integracije ulazi u nadležnosti svih ministarstava, te kao koordinacijsko tijelo brine o tome da se svako ministarstvo u svom poslu prilagođava standardima Europske unije.

Uredi a ne ministarstva

Dakle, dok Ministarstvo vanjskih poslova brine od ispunjavanju vanjskopolitičkih uvjeta za ulazak Hrvatske u EU, ministar za europske integracije treba brinuti o ispunjavanju unutarnjopolitičkih uvjeta.

Poznato je da sve tzv. tranzicijske države u pravilu imaju urede za europske integracije, ali je također točno da ni jedna nije formirala ministarstvo za tu namjenu, kao što je to učinila Hrvatska.

Neke države, poput Slovenije, imaju ministra europskih integracija, ali on nema svog ministarstva, nego upravlja uredom za europske integracije. Zašto je nova hrvatska Vlada išla na formiranje posebnog ministarstva, drugo je pitanje. Vjerojatno se bojala da u startu ne ostavi dojam kako je protiv europskih integracija. S druge strane, hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova, koliko je poznato, već ima Odjel za europske integracije.

To što Ivan Jakovčić danas ostavlja dojam kako će prelaziti svoje nadležnosti, ne mora se, doduše, i ostvariti. On i ministar vanjskih poslova Tonino Picula danas su u dobrim odnosima, ali to ne mora značiti da će tako i ostati ako se na vrijeme ne raščiste nadležnosti njihovih ministarstava. Bolje je na to odmah upozoriti, kako se ne bi dogodilo da Jakovčić postane Piculi ono što je Ljerka Mintas Hodak bila Mati Graniću.