Kad je prije nekoliko dana Ivica Račan objavio sastav nove Vlade, i među inima za ministra industrije, trgovine i privatizacije imenovao Goranka Fižulića, nekoliko njegovih bivših radnika uhvatilo se za glavu. Kako takav čovjek može biti ministar, zapitali su se oni kojima je Fižulić u Rijeci prije nekoliko godina bezdušno podijelio otkaze premda to zakonski nije smio ili ih privolio da potpišu sporazumne raskide radnih odnosa u poduzeću koje je pod svaku cijenu želio “očistiti” od bilo kakvog oblika sindikalnog organiziranja.

Jedna od oštećenih radnica, nekadašnja sindikalna povjerenica u “Magmi” Sonja Varga odlučila je tek prije nekoliko dana ispričati što se zbivalo u robnaj kući “Karolina Riječka" otkako ju je 1995. godine preuzelo Fižulićevo poduzeće. Društvo su joj u našoj redakciji činila još dvojica bivših Fižulićevih radnika koji su, za sada, odlučili ostati anonimni. Na reagiranje ih je potakla činjenica da je njihov bivši poslodavac postao ministar, a o njegovu liku i djelu, kažu, imaju što reći.

- Prvi naš kontakt s gospodinom Fižulićem, nećemo nikada zaboraviti, odmah nam je rekao: “Tko hoće raditi za mene, neka zaboravi na svoju familiju.” To je prva rečenica koju nam je rekao. I doslovce je tako bilo. Radili smo od 0 - 24, svaku vrstu poslova, pa i one koji nam nisu u opisu radnog mjesta. Jednostavno, tretirao nas je kao robove, radili smo ne samo od jutra do navečer, nego čak i noću. To su bili neljudski uvjeti rada.

Kad smo uvidjeli nepravde koje se čine radnicima, nastavlja Varga, početkom 1996. organizirali smo se u sindikalnu podružnicu. To se Fižuliću nije svidjelo, i poručio nam je da u svojoj firmi ne želi nikakvu sindikalnu podružnicu. Nakon tog upozorenja počelo je čišćenje ljudi, koje je obavljao preko svog “kerbera” gospodina Arsena Kraljevića koji i danas vrši funkciju direktora “Karoline Riječke” premda o trgovini blage veze nema, ogorčeno će Varga.

- Naime, radi se o praksi da su se poslovođama odjela bez njihove prisutnosti vršile inventure i ispostavljao izmišljeni manjak. Ja sam uspio otkloniti jednu takvu podvalu, ali su mi s druge strane zamjerili što sam vodio “knjigu dužnika” u koju sam upisivao dužnike, a među njiina i gospođu Biserku Fižulić, koja je znala uzeti određenu robu iz trgovine, recimo tri skafandera, a zatim “zaboravila” namiriti dug.

Fižulić se htio riješiti kostura ekipe u “Karolini Riječkoj”, zbog toga jer smo previše znali. Primijetili smo i njegovu nečuvenu praksu da zapošljava mlade djevojke na maksimalno tri mjeseca, izrabi ih i fizički iscrpi, a onda im dade otkaz. Tražile su se rupe u zakonu da se iskoristi radna snaga i da se, u biti, što manje plaća državi. Uostalom, stalno se u “Novom listu” mogu pročitati oglasi da “Magma” traži zaposlenike u robnoj kući.

- Erin Kantarčić radio je kod nas na odjelu tehničke robe, da bi dolaskom “Magme” iz nejasnih razloga bio degradiran u kurira. Premda teško bolestan, Kantarčić nije koristio pravo na bolovanje jer se bojao otkaza. U međuvremenu je dobio uvjerenje liječničke komisije za lakše radno mjesto, a kad je to prikazao u firmi nakon kratkog vremena premješten je na rad u skladište, na još teže radno mjesto, a ubrzo zatim uručena mu je radna knjižica i morao je na ulicu. Bez suvišnih objašnjenja. I danas je nezaposlen,jer tko će bolesnoga čovjeka primiti na posao.

Cijela čistka se, kažu naši sugovornici, dogodila u tom kratkom razdoblju, u godinu i pol dana pod Fižulićem. - Završili smo na ulici, na prijelazu 1996/97. Uhvatili su nas na prepad, dobili smo otkaze a nismo se ni snašli. Neki su ne razmišljajući potpisali sporazumne raskide i time je bilo gotovo sa svakim eventualnim oblikom žalbe.

Sindikalna podružnica tekstilaca trgovine Hrvatske stala je na moju stranu, jer mi je otkaz kao sindikalnom povjereniku uručen protuzakonito. Ja sam medutim vidjela da će njihov proces ići jako sporo, pa sam na svoju ruku angažirala odvjetnika, platila ga, i gospodin Igor Koren koji je vodio slučaj riješio ga je pozitivno. Dobila sam odštetu, a dobila bih još i veću da se u međuvremenu kao samohrana majka nisam morala negdje zaposliti.

- Zašto se prije nismo javili? Mi smo se pomrili sa sudbinom. I svatko je otišao na svoju stranu, uspjeli smo se negdje pozapošljavati. Da se javimo ponukalo nas je upravo to da takav čovjek dvojbenih moralnih kvaliteta dolazi na jedno ministarsko mjesto. Pitamo se, kako očekivati bolju budućnost s takvim čovjekom na čelu gospodarstva. Kakav je to čovjek koji ljude odbacuje kao stare šlape? On ima svoj krug “kerbera” koji za njega obavljaju prljave poslove i sve ono što on zahtijeva. Navodno je veliki gospodarstvenik i kralj igračaka, i nas ne smeta što on ima sve te lance, ali vjerujte, naškodio je mnogim ljudima i pogrešan je potez takvog čovjeka ustoličiti za ministra gospodarstva, kažu nekadašnji zaposlenici “Karoline Riječke”.

Gospodin Fižulić, svjedoče njegovi bivši radnici, ima praksu vrlo čestih inventura koje iscrpljuju djelatnike, kao i praksu da manjak inventure radnici plaćaju iz vlastitog džepa. Robnu kuću dosta potkradaju izvana, naročito mladež koja rado izlazi s neplaćenom sitnijom robom. Međutim, roba je u “Karolini Riječkoj” nestajala i tijekom noći.

- Gospoda iz “Sokola” koji osiguravaju Poštu vidjeli su i prepoznali gospodina koji je noću šetao po odjelima “Karoline Riječke". Kasnije, nisu htjeli o tome svjedočiti. I mi smo znali tkoje to, jer se isti pojavljivao noseći na sebi ukradenu robu, a mi smo na pojedinim odjelima jedini imali takvu robu u cijelom gradu. Navodimo vas na zaključak: to može biti samo netko tko radi u “Karolini”, poznaje protuprovalni sistem i alarmni uređaj, odnosno ima šifru i ključeve. O toj krađi napravili smo zapisnik i uručili ga direktoru, jer su stvari počele nestajati i počeli smo sumnjati svaki u svakog. Kad je jedan od poslovođa dobijao otkaz, direktor Kraljević je ostale poslovođe uvjeravao da mu nikakav zapisnik nismo dostavili. Kopija zapisnika zajedno je s drugim dokumentima nestala iz stola poslovođe koji je pisao zapisnik. No, mi smo dobro znali tko je obnoć krao po “Karolini Riječkoj”, a znamo i danas. Bilo bi dobro da to zna i gospodin Fižulić.