Piše Branko PODGORNIK

Iste večeri kad se saznalo tko će biti novi predsjednik Republike, na hrvatskoj političkoj pozornici odmah su se počeli stvarati posve novi, dosad nepoznati odnosi. U njima će tri glavne uloge igrati Stipe Mesić, Ivica Račan i Zlatko Tomčić, novi predsjednici države, vlade i parlamenta. Riječ je o trima institucijama koje i po Ustavu imaju u rukama najveću moć: svojim potezima one se mogu skladno nadopunjavati, ali i teško sukobljavati - ovisno o tome koliko će među njima biti dobre volje za suradnju.

Da je Račan odmah počeo igrati novu ulogu, vidjelo se po tome što se preksinoć nije pojavio u izbornom stožeru svog partnera Dražena Budiše, iako je nakon prvog izbornog kruga bio uz njega. Obrazložio je to time da mora ubrzano pripremati program vlade, ali malo tko je povjerovao da je to stvarni razlog. Ni Zlatko Tomčić ovaj put nije došao u izborni stožer Stjepana Mesića, tako da se i on simbolično distancirao od svog predizbornog favorita, iako iz nešto drukčijih razloga. Račanu je na proglašenju izbornih rezultata bila potrebna distanca od Budiše zato što sada mora surađivati s Mesićem, dok se predsjednik HSS-a distancirao od Mesića zato što je bio kandidat njegove stranke što novom šefu parlamenta više ne bi smjelo biti važno.

Poslije izbornih promjena 3. siječnja, kada je poražen HDZ, očekivalo se da će Račan postati prvi čovjek u državi. No, izborom Mesića za šefa države dogodila se “promjena u promjeni”, koja je za dvojac SDP-HSLS stvari vratila unatrag. Prvi čovjek u Hrvatskoj mogao bi do daljnjega ostati Stjepan Mesić, jer on neće biti spreman tako lako prepustiti predsjedničke ustavne ovlasti Račanu, kao što je to bio spreman Budiša.

Štoviše, Račan bi se s malo ovlasti u rukama uskoro mogao naći između Scile i Haribde, jer će ga s jedne strane kontrolirati moćni predsjednik države, a s druge strane parlament, u kojem vlada politički šarena i potencijalno nestabilna koalicija. Nema sumnje da će Mesić i Tomčić - s obzirom na to da obojica predstavljaju institucije koje nadziru izvršnu vlast - lakše naći zajednički jezik, nego što će ga naći Račan s Mesićem ili s Tomčićem. Stjepan Mesić je već otvoreno dao naslutiti da će se postaviti kao kontrolor Račanove vlade ako ona ne bude dobro radila, a ima ustavnu ovlast da smijeni premijera i sve ministre. Kao jedan od prvih Mesićevih poteza treba očekivati poticanje istrage protiv odgovornih za predizborne objede o njegovoj navodnoj suradnji s Udbom, kao što je već i najavio. To bi moglo biti upereno protiv SDP-a ako su točne optužbe iz Mesićeva stožera da su odgovorni za objede povezani s nekima iz dvojne koalicije.

S druge strane, stabilnosti Račanove vlade prijeti otvaranje mogućih nesuglasica u šestoročlanoj koaliciji u parlamentu. Budući da će HDZ zbog izbornog poraza dulje vrijeme biti slaba ili nikakva oporba, glavni politički suparnici do sljedećih izbora postat će stranke šestorice međusobno. Samostalan istup Damira Kajina već na prvoj sjednici Sabora, u kojem je tražio ukidanje imuniteta za nove ministre, daje naslutiti da bi se stranke četvorice - ili barem IDS, HNS i LS, koji za ovo proljeće najavljuju ujedinjenje u jednu stranku - s vremenom mogli naći na istoj valnoj duljini s Mesićem, te ugroziti stabilnost Račanove vlade.

Račanu neće biti lako i zato što bi Budišin poraz na izborima mogao ostaviti pukotine u njihovim osobnim odnosima i u koaliciji dviju stranaka. Budiša sada ide na mjesec dana odmora, ali nakon povratka ne smije ostati nezadovoljan. Stoga ne treba isključiti mogućnost da će mu kasnije biti ponuđeno važno mjesto u Vladi, bez obzira hoće li to biti mjesto ministra vanjskih poslova ili neka druga dužnost.

Stjepan Mesić, s druge strane, očito neće biti samo repatica na hrvatskom političkom nebu, kako su to mnogi očekivali. Sam je nedavno priznao da se za predsjednika države nije počeo pripremati tek nedavno, nego još u trenutku kad je saznao za Tuđmanovu bolest, što znači prije tričetiri godine. U toj funkciji možda su bili i njegovi razgovori uz kavu s građanima, koje je dulje razdoblje vodio svake nedjelje u mnogim gradovima, kao i niz drugih poteza. No, kakav će politički pečat ostaviti iza sebe, prerano je zaključivati.