Ministar financija Mato Crkvenac kao da se vratio u neka stara vremena kada je sindikatima predložio sklapanje sporazuma i socijalnog mira na period od tri do pet godina. Ni manje ni više nego petoljetka. Ovakvu zlobnost teško je izbjeći, pogotovo nakon što je ministrova izjava došla poslije tvrdnje predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda, ultraliberalne polit-ekonomske institucije, koji je nevin kao jaganjce Božje kazao kako je Hrvatskoj potreban srednjoročni socijalni pakt. I to na krilima tvrde fiskalne, budžetske i monetarne politike. A radnici i sindikati - kuco.

Reakcije pet nacionalnih sindikalnih središnjica na takve prijedloge bile su predvidljive. Davor Jurić, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske kazao je kako nema govora o potpisivanju socijalnog pakta na tako dugo razdoblje, a kamoli socijalnog mira. Predsjednik SSSH nije doduše vladajućoj koaliciji mahao predizbornim ugovorom za pravednu Hrvatsku, ali je ipak dotakao najosjetljivije mjesto - 124.000 radnika koji za svoj rad ne primaju plaću. Zahtjev za rješavanjem tog problema ide i Vladi i poslodavcima, a Savez ga je postavio bezuvjetno. Stoga u Savezu inzistiraju da se što prije utemelji Gospodarsko-socijalno vijeće na kojem bi se između svih socijalnih partnera - Vlade, pet sindikalnih središnjica i tri poslodavačke udruge-raspravila mogućnost socijalnog pakta i socijalnog mira.

Jurić je kao prioritetne zahtjeve postavio povećanje najmanje osnovne plaće sa 1500 na 1800 kuna, povećanje neoporezivog dijela plaće sa 1000 na čak 2000 kuna, te odgodu primjene drugog stupa mirovinskog zakona i vraćanje prava invalidima rada na status prije stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju. Samostalcima se može i treba zamjeriti što Vladi i ministru financija nisu odmah kao uvjete socijalnom paktu i miru postavili ugovor za pravednu Hrvatsku koji sadrži čitav niz zahtjeva za smanjenjem porezne presije na gospodarstvo. Bez smanjenja poreza na dodanu vrijednost i ukidanja poreza na reinvestiranu dobit, poslodavačke udruge će teško pristati na neki sadržajniji i konstruktivniji pristup pregovorima o socijalnom sporazumu. Riječ je o tome da se problem neisplate plaća može riješiti samo uz punu suglasnost sindikata, poslodavaca i Vlade.

Krešimir Sever, predsjednik Hrvatskih nezavisnih sindikata izjavu Mate Crkvenca smatra neozbiljnom. “Prije nego što svi zajedno sjednemo za stol, zbilja je apsurdno najavljivati tako dugoročne socijalne sporazume", rekao je Sever. Njegovo mišljenje dijele Boris Kunst, predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske, Zdenko Mučnjak, predsjednik Hrvatske udruge sindikata, i Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata. Sindikalci ne kriju uvrijeđenost činjenicom da se ministri nove Vlade razbacuju izjavama o važnim gospodarsko-socijalnim potezima prije nego su poslušali glasove socijalnih partnera.

Uvjerljivo najpogođeniji bahatim stavom vladajućih spram sindikata, pokazali su se sindikati javnog sektora, jer su izjave Crkvenca, Slavka Linića, potpredsjednika Vlade, i Goranka Fižulića, ministra gospodarstva, izravno ili neizravno najavljivale zamrzavanje plaća u javnom sektoru. Vilim Ribić već dva mjeseca neuspješno vodi pravi medijski rat protiv takvih istupa nove vladajuće kaste, ali ekipa premijera Ivice Račana se za sada oglušuje o sve prigovore socijalnih partnera.

Sindikati javnog sektora su dodatno socijalno senzibilizirani jer im je u dvorište opet ušao najljući prirodni neprijatelj, Međunarodni monetarni fond, sa zahtjevima od prošle godine. Posljednji napad MMF-a na javni sektor u rujnu 1999. Vilim Ribić je argumentiranim istupom i uz neočekivanu pomoć Davora Jurića uspio odbiti, a MMF-ovci su ostali šokirani kada im je Ribić predočio sporazum s Hrvatskom udrugom poslodavca. U tom sporazumu poslodavci su odustali od zamrzavanja plaća u javnom sektoru. Predstavnici MMF-a su mislili kako će na tom trećem sastanku uz pomoć gospodarskih sindikata i poslodavaca uspiti slomiti otpor sindikata javnog sektora, ali su im upravo SSSH kao najjača središnjica koja okuplja sindikat iz gospodarstva i HUP pomrsili račune.

Pregovarački odbor sindikata javnih i državnih službi je prošlog tjedna poslao Vladi zahtjev za početkom pregovora o politici plaća u 2000., zahtijevajući da plaće korisnika državnog proračuna rastu proporcionalno prosječnoj plaći u državi. Vilim Ribić je lukavo prebacio lopticu na teren gospodarskih sindikata, utvrdivši da ako ti sindikati ne budu zahtijevali povećanje plaća, neće morati rasti plaća ni u javnim službama. Davor Jurić je upozorio Ribića da ne prebacuje odgovornost na druge sindikate, već da bez fige u džepu pristupi socijalnom dijalogu s drugim sindikatima, poslodavcima i Vladom. Problem je jedino u tome što od socijalnog dijaloga nakon parlamentarnih izbora još uvijek nema niti slova, a kamoli GSV-a. Loše nam se piše.