Miroslav Kutle je završio i pritvoru. I nema poslovne vijesti koja bi u hrvatskoj javnosti jače odjeknula od toga. Jer, ljudi su proteklih devet godina navikli na sve - na propast banaka, na Škegrine poreze, na istjerivanje direktora s posla, na milijarde kuna dugova - osim na Kutlu za rešetaka. Ta mogućnost bila je svedena na nulu jer Kutle nikada i nije bio samo poduzetnik. Ako je tko u Hrvatskoj bio tajkun, onda je to bio baš on jer je svoj posao stvorio uz pomoć politike, vodio uz pomoć politike, pa je tako morao i skončati - po volji politike.

Ima simbolike i u činjenici što ga je pravda zaskočila zbog Tiska. Toliko ljudi iz vrha bivše vlasti krojilo je sudbinu Tiska - od predsjedničkih savjetnika, premijera, ministara i guvernera do bankara - da bi na tom primjeru trebalo poučavati studente ekonomije. Te činjenice treba se prisjetiti i pravosuđe, pogotovo što vinovnici i aktivni svjedoci rušenja Tiska i dalje vrše odgovorne dužnosti. Svjedoci znaju da je dr. Ivić Pašalić u Uredu Predsjednika sazvao čak četiri posebna sastanka na kojima se dogovarala sudbina Tiska. A prema dokumentima predsjednik Ustavnog suda, dr. Smiljko Sokol, sve do prije godinu dana sjedio je u Nadzornom odboru Tiska.

BRODOGRADNJA Osim Kutlom, nova se vlast počela baviti i brodogradnjom. Nakon godina i godina otkrivanja tople vode na Jadranu, novi ministar gospodarstva i privatizacije Goranko Fižulić dočekao je brodograditelje hladnim tušem. Ispunjavajući obećanje kako proračun više neće financirati radničke plaće, uputio je brodogradilišta u poslovne banke da si tamo osiguraju potrebni novac.

SINDIKALNA LISTA Ako banke napokon počnu financirati proizvodnju umjesto tajkuna, mir u brodogradnji mogao bi biti i početak socijalnog mira u državi. Socijalni pakt na tri do pet godina ponudio je sindikatima i poslodavcima ministar financija dr. Mato Crkvenac, ali teško da će sa svima postići dogovor kao Fižulić sa škveranima. Sindikat javnih službenika i namještenika prepoznao je što bi taj mir značio za potrošače državnog proračuna: stop rastu plaća.

Formula koju je MMF pokušao dogovoriti sa Škegrom teško će se realizirati i s Crkvencom bez ustupaka sindikatima. A najveći među njima, SSSH, već je počeo pisati listu zahtjeva: redovitost plaća, najniža nadnica od 1800 kuna, povećanje neoporezivog dijela plaće i odgoda drugog stupa mirovinske reforme. Za odgodu reforme i povećanje neoporezive plaće na 2000 kuna nova je vlada spremna, ali kako će ispuniti prva dva zahtjeva, uvelike ovisi i o poslodavcima.

DRŽAVNI DUGOVI Ako država njima ne počne vraćati dugove, teško će oni uredno davati plaće. A država je još daleko od ideje kako vratiti dug gospodarstvu. Slavko Linić bi se zadužio kod HNBa za te potrebe, Mato Crkvenac ne bi. I tako se opet dolazi do proračuna koji s manje novca treba ispuniti više obveza. Zato se ni ministar financija više ne usudi obećavati 17 posto tanju državnu blagajnu. Na svojoj prvoj ministarskoj konferenciji za novinare, dr. Crkvenac redom je preskakao brojke. No, ipak je rekao jednu važnu stvar: u Hrvatskoj više nema nedodirljivih prava.

Premda, i do sada su ta prava bila nedodirljiva tek na papiru, zahvaljujući HDZ-u koji je mnogo obećavao a malo davao. Primjerice, 60 milijuna kuna socijalne naknade za rujan, listopad i studeni 1999. korisnici su dobili tek prošloga tjedna.