Poput HDZ-ove prve vlade, iz prijelomne 1990. godine, koja je na prvoj sjednici Hrvatskog sabora predstavila sebe, a da istodobno nije objelodanila i cjelovit politički i socijalno-gospodarski program, i koalicijska je vlada, iz gotovo podjednako prijelomne 2000. godine, u Hrvatskom državnom saboru predstavila sebe, pa čak i papir koji je nazvala svojim “Programom”, izostavivši iz njega većinu ključnih brojki, rješenja ključnih dvojbi, pa i naznake rokova u kojima će nastupiti zaokret.

I dok je prvi HDZ-ov premijer Stipe Mesić prije deset godina isticao kako “najprije moramo snimiti stanje”, kako bi se vidjela sva dubina i širina tadašnjeg tranzicijskoga izazova, novi se prvi čovjek hrvatske Vlade Ivica Račan jučer oslonio na procjenu, da je “stanje koje smo zatekli teže od onog na koje smo računali”, te je u vremenskom tjesnacu za saborsku prezentaciju Vladina “novog smjera” odabrao skupinu općih načela, ciljeva i mjera, ispuštajući najzanimljivije: njihovu cjelovitu kvantifikaciju.

Tako Račan nije potanko objasnio parlamentu što će značiti revizija pretvorbe, a što nastavak privatizacije. Nije, zatim, objasnio ni hoće li za četiri godine u Hrvatskoj većina banaka, osiguravajućih kuća, vodećih većih poduzeća i zemljišta biti u posjedu stranaca, ili će u svom novom konceptu prestrukturiranja privrede i banaka ostati dovoljno mjesta i za nove, snažne hrvatske tvrtke. Ostale su brojne nepoznanice i o “novom smjeru” u državnim financijama: hoće li, kako, za koliko i kada doći do snižavanja općeg poreznog opterećenja, hoće li što brži ulazak u NATO izazvati veće ili manje vojne izdatke, hoće li borba protiv korupcije, a za punu pravnu sigurnost, tražiti veća ili će biti ostvariva i uz manja sredstva iz proračuna. Naposljetku, izostavio je i odgovor na pitanje: hoće li napuštanje HDZ-ova modela sanacije banaka i poduzeća, a osobito kupovanja socijalnoga mira, kroz nove stečajeve povećati ionako golemi broj nezaposlenih, ili će to biti neizbježno samo u prvih nekoliko (koliko?) mjeseci.

No, Račan je na političkoj razini svog promotivnog saborskog nastupa, i za zemlju i za svijet, a osobito za poslovne krugove u inozemstvu, bio posve jasan: nova će vlada poštovati sve preuzete međunarodne obveze, ona će “bez fige u džepu” uvažavati državni suverenitet susjedne Bosne i Hercegovine, sama će uredno vraćati sve dospjele dugove, nastavit će i s politikom stabilnih cijena i tečaja, otvorit će nove pregovore o suradnji sa Međunarodnim monetarnim fondom, težit će slobodnoj trgovini sa svim susjednim zemljama, a aktivno će sudjelovati i u projektima Pakta o stabilnosti u jugoistočnoj Evropi.

Stoga, znatiželjna domaća javnost, pa u tom sklopu i nova hrvatska oporba, konačnu i detaljnu verziju Vladina političkog i socijalno-gospodarskoga programa, valjda, mogu očekivati već kroz idućih sto dana, kad bi je trebali otčitavati u inicijativama za promjenu Ustava i niza ključnih zakona, u državnom proračunu za 2000., te u financijskom podsjetniku za pregovore o novom stand-by sporazumu sa MMF-om.