Vjesnik: 10. 2. 2000.
Zbogom, dragi Budiša?
Stipe Mesić u manje od mjesec dana prešao je put od autsajdera do predsjedničkog superstara. Kako nazvati put što ga je prevalio Dražen Budiša?
Čovjek kojeg ovih dana krste najvećim gubitnikom demokratske preobrazbe u Hrvata, u praskozorje predsjedničkih izbora startao je s toliko dobrim vjetrom u leđa da je nakon samotorpediranja Mate Granića na trenutak izgledala neupitna njegova čelna pozicija prema predsjedničkoj pučini. Do prve nevere.
Danas Budišino računovodstvo stoji kao u onoj staroj o velikom prometu i maloj zaradi. Nekadašnji studentski lider (valjda jedini koji je u doba dok je ovaj bio živ, Titu rekao što ga je spadalo) i jedan od stupova danas vladajuće koalicije, tržio je na Markovu trgu manje nego li kolege čiji bi stranački projekti izvan koalicije jedva pozobali dva-tri posto glasova. Budiša nije ni ministar niti neki od čelnika Sabora, a javnost će ubrzo valjati podsjećati da je predsjednik HSLS-a i zastupnik. Budući da ovih dana odlazi na godišnji odmor, Budiša će imati dosta vremena za raščlanjivanje vlastitih pogrešnih poteza - od “svetačke ukočenosti” do “nedostatka smisla za timing”, što mu ovih dana obil
no i nerijetko s pravom pobrojavaju mediji.
No, malo je vjerojatno da će se u saborske klupe vratiti bitno drukčiji od onoga kakvoga ga znamo, prije svega zato, jer on svoju djelatnost očito mjeri drukčijim mjerilima nego što su to ministarske i ine fotelje. U tom smislu, vrijednosti na kojima Budiša istrajava ostaju i dalje aktualnima: činjenica da ih je kao svoje na izborima prepoznalo nešto više od milijun birača, daje im dodatnu težinu, ali i obvezu da zbog rezignacije olako ne odustane od nekih budućih
kandidatura.
Budišino gubitništvo pritom donosi na hrvatsku političku scenu rijetko viđenu kulturu poraza (na sličan način kao što je to učinio i Mate Granić dok je, primjerice, Zlatko Canjuga, ne shvaćajući da je poražen, špekuli
rao o namještaljki s HSS-om).
Zvučalo hlebinski ili ne, Budiša uistinu definira politiku kao “plemenitu djelatnost”, kao što je to učinio na zadnjem TV sučeljavanju. Pragmatičnom političkom uhu jamačno takvo što zvuči smiješno, ali - kad se pogleda Budišin put od "71. do danas - čini se da mu je kao Leopardiju uistinu sladak brodolom u tome moru. (Josip Antić)