Mi Pravaši se u svome političkom programu stranke principijelno zalažemo za autonomiju hrvatskih sveučilišta što uključuje i samostalnost sveučilišta da dodjeljuju znanstvene titule bez političkog pritiska. Unatoč činjenici što je Anto Đapić uhvaćen in flagranti u prepisivanju svoje magistarske radnje, Đapić u svom poznatom dvoličnom stilu najavljuje kako će ipak postati magistar: u Kninu izjavljuje “(…)U vražju materinu i magisterij (…), da bi drugom prilikom izjavio kako će ipak postati magistar. Dobronamjerno skrećemo javnosti pažnju na Đapićeve apetite kićenja nezasluženim perjem. Postoji opasnost da Đapić bude poželio postati doktor pravne znanosti. Kako je do sada uživao političku zaštitu bivše vladajuće stranke (HDZ), Đapić (da li zbog tromosti oka?) nije primijetio kako mu je istekao pješčani sat političkog ekspanzionizma njegove sustavne obmane, a nova Vlada neka nas demantira da nismo u pravu i neka afirmira samu sebe u želji uspostavljanja pravne države:

Kao prvo, za svaku studenticu i studenta je uvredljivo ako je nekome, kao Đapiću, mentor za magisterij bila osoba koja mu je u njegovoj političkoj stranci podređena po hijerarhijskoj ljestvici vlasti, kao što je to Đapiću bio Kandare. Već je tu, dakle, Đapić uživao u privilegiji. Drugo, uvredljivo je za studente kada se privilegirani Đapić ne mora mučiti u izradi znanstvenog rada, jer ga jednostavno prepiše (i to još s greškama u prepisivanju), a svaki drugi student i te kako mora zapeti prilikom izrade znanstvenog rada. Kao treće, prepisivanje znanstvenog rada spada pod kazneno djelo Kaznenog zakona te je Pravni fakultet u Splitu i te kako pravilno postupio kada je kao upitan postavio magistarski rad “studenta” Đapića. Đapić nije samo obmanuo Pravni fakultet i ismijao znanstvenu struku prava, nego je obmanuo i hrvatsku javnost kada se u predsjedničkoj kampanji predstavljao kao magistar, dok jednom njegovom drugom protukandidatu izborno povjerenstvo nije uvažilo doktorsku titulu. Nije slučajno da Đapić i Kandare obmanjuju javnost: Godine 1993. su se obojica lažno počeli predstavljati kao predstavnici Hrvatske stranke prava iako su obojica te godine, nekoliko mjeseci prije toga, bili isključeni iz Hrvatske stranke prava. Iz te, prve obmane, slijedile su i sve druge, a zašto onda lažni takozvani “predsjednik Hrvatske stranke prava” ne bio bio i gospodin magistar, sutra doktor a prekosutra akademik i predsjednik države, jer rezonancija jednog lažljivca je da je sve dozvoljeno što mu dopuštaju, pa, dokle dođem, dođem. Sada postoji realna šansa da Đapić dođe i do zatvora u Remetincu u Zagrebu (kasnije do zatvora u Lepoglavi), pa neka tamo “doktorira” na pisanju pravnih žalbi, koje mu može pisati Kandare u susjednoj ćeliji.