Daleko težu provjeru od one u parlamentu Vladin program upravo prolazi u medijima i među gospodarstvenicima čije su prve kritike mahom pune dobronamjernih upozorenja i očekivanja, dok ga ona najteža — u praksi, na kojoj će proći ili pasti, tek čeka. Upravo zbog toga dokument kojim je Ivica Račan predstavio svoju Vladu nije, kako su već upozorili ekonomski analitičari, nikakav precizan program, nego tek politička platforma hrvatske koalicijske vlasti.

Ako je ponuđeno tek pismo namjere, koje sutra konkretnim mjerama treba razraditi i konkretizirati, onda spomenuti dokument valja ponajprije promatrati i analizirati političkom dioptrijom. S te je pozicije zamjerku teško naći, posebice ako je sadržajno program rada kojim se Vlada predstavila u Saboru, kako je istaknuo šef SDP-ove parlamentarne frakcije Mato Arlović, u biti razrada 3. članka Ustava u kojem su poimenice navedene najveće vrednote ustavnog poretka Hrvatske poput slobode i vlasništva...
Pažljivim čitanjem Vladina programskog dokumenta, razotkriva se upravo spomenuti ustavni rukopis, ali i nešto drugo, iako možda manje važno, no ipak ne toliko da se ne uoči ili ne upozori: niz nejasnoća, nepreciznosti i nelogičnosti, grubih pa čak i nedopustivih pogrešaka.

Poznavatelji funkcioniranja gospodarskog i poreznog sustava već su upozorili da je filozofija takvog rasterećenja neodrživa, jer bi to značilo da će neoporezivi dio dohotka, umjesto tisuću, iznositi 4800 kuna, koliko teži sindikalna košarica za prošlu godinu. Ako bi se to dogodilo, onda bi državni proračun ostao bez značajnog prihoda - milijardu kuna — jer velika većina zaposlenih uopće ne bi plaćala porez. Postavlja se i pitanje, ako to ne bude 4800, nego primjerice 2000 kuna, tko određuje — Vlada ili sindikati — koliko u kunama iznosi potrebna potrošnja prosječne hrvatske obitelji. Vlada prema mogućnostima ili sindikati prema stvarnim potrebama? Ako su mogućnosti manje od potreba, onda je najavljeno rasterećenje, kakvo proizlazi iz citirane rečenice, gruba pogreška.

Druga vrlo uočljiva, gotovo komična pogreška otisnuta je u poglavlju vanjska politika na 30. stranici gdje je SAD proglašen susjednom nam zemljom. Doslovno: "Zbog specifičnog interesa za stabilnost Europe, SAD je Hrvatskoj jedan od najbližih susjeda. Stoga će odnosi RH prema SAD-u biti upravo dobrosusjedski...". Je li riječ o nepoznavanju zemljopisa ili, da se do kraja našalimo, o nekim tajnim planovima, do daljnjega ostaje nepoznanica.

Poglavlje sloboda medija pati od nespretnosti i nepreciznosti koje mogu, čitaju li se doslovno, zasjeniti pravu intenciju. Iz dokumenta proizlazi da Vlada toj instituciji ne zna ni ime jer uporno se navodi Hrvatska televizija "mora biti pretvorena iz državnog u javni, nezavisni i odgovorni medij...". Nedostaje naime da će Hrvatska radiotelevizija biti pretvorena u javni i nezavisni medij.
U svakom slučaju, programski dokument nove Vlade trebao je prije nego je objavljen proći ozbiljnu redakturu. Sve zamjerke ne mogu naravno umanjiti iskrenu želju nove Vlade da Hrvatsku, uz pomoć čitave nacije, učini prosperitetnom, demokratskom i europskom zemljom.