Sadašnju kulminaciju krize gradske vlasti uočili smo na vrijeme i na vrijeme smo i reagirali. Druga je stvar što nas ostali nisu pratili.

Naša prva reakcija je bila kroz članak ”Ne treba nam kredita, kao u doba Tita!”. Ubrzo potom, 8. studenoga 1998., vidjevši da se ipak ne odustaje od kredita, kojim se grad Vrbovec zadužuje za devet milijuna njemačkih maraka, u našoj smo predstavci pod naslovom ”Došlo djelo na vidjelo” rekli da “smo protiv toga da bi se pod krinkom tobožnjeg razvitka Vrbovca jedni mogli izvući veliku osobnu korist, a svi drugi bi teško I dugo trebali vraćati dugove za te drugove”.

Prije pune godine dana pak, zagrmjeli smo našom javnom predstavkom ”Odstupite drugovi”, kojom pozivamo na odstupanje sa dužnosti I na podnošenje odgovornosti gradonačelnika, predsjednika Gradskog vijeća, te na raspuštanje Vijeća. Prošle pak godine, točnije 6 .svibnja ponavljamo neumitnost naše ispravne prosudbe, pronoseći Vrbovcem slogan ”Ova vlast mora past”. Odmah potom se oglašavamo člankom ”ne treba nam prepotentne vlast i impotentna oporba”, te nakon toga ”Poskidajmo im maske”, jer ”nam je dosta karnevala, koji traje po cijelu godinu i to godinama”. Našu bitku za grad Vrbovec nastavljamo 22. svibnja 1999. izravnim udarom na gradonačelnika sa člankom “Gori Turk nego Turci!”. To je za tadašnje silnike bilo previše, pa nam zatvaraju sva vrata, potpuno nam zatvaraju pristup na Radio stanicu, time da se ne dozvoljava objavljivanje naših priopćenja a ni plaćenih radio emisija. Mi smo reagirali putem drugih kanala izvan Vrbovca, te se tako u tisku 3. lipnja 1999. pojavljuje članak “ne daju narodu da nas čuje”. Tada smo zahtijevali otvaranje radio Vrbovca predstavkom “Krugoval slušateljima”. Kako je eter ušutio, napisali smo tada ”U gluho političko doba, ovo je zemlja napeto osluškivanih telefona i poslušnih radija, koji uspavljuju svijest I savjest. Ali, ćut će još budnica!”. Naš slijedeći podnesak pod naslovom “Zahtjev za potpunom slobodom rada svih političkih stranaka u gradu Vrbovcu” se pojavljuje 5. lipnja 1999. Citat iz tog podneska: ”Da bi se od grada bez prava pretvorili u grad bez straha, Vrbovec Vrbovčanima, Hrvatska Hrvatima!”.

Uoči godišnjice Ogranka 26. lipnja, što je i dan Stranke, a budući da je već pao jedan od dvojice silnika, Dominiković, u našem tekstu ”Post festum et pro futuro” napisao sam: ”Grade moj, budi mi vječan na sramoti onih, koji su te morali, a nisu te predstavljali, onih, koji su kukavički šutjeli, kada su grmjeti trebali! Grade moj, imaj svoju čvrstinu i ponos i opstat ćeš, kao što je čvrstinom svojom i utvrda tvoja opstala. Dok je srca bit će I Vrbovca!”

I konačno, sada, 10. Veljače 2000. Na dan blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, na dan ovog pravednika, rekli smo ”Ako u gradskoj vlasti ima samo jedan pravednik, grad neće dalje propadati”. Ali, izgleda da nema niti jednog pravednika! I kao i u doba citiranog teksta i Vrbovcu se događa njegova Sodoma i Gomora. Jedno od toga je PIK Vrbovec a drugo je grad Vrbovec. Kako je vidljivo, da u gradskoj vlasti sjede sami farizeji, bježimo od njih i ne osvrćimo se na njih, da se i mi ne pretvorimo u “STUP SRAMA”!