- ČLANOVIMA BAD BLUE BOYSA

Odlaskom Tuđmanove diktature prve dolaze na red za ispravak najočiglednije nerazumnosti i gluposti bivšeg poretka kao što je mijenjanje ili oduzimanje imena udruga, klubova ili političkih stranaka. Slučaj oduzimanja nogometnog kluba “Dinamo” 25. lipnja 1991. godine, na dan proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske i uoči izbijanja velikosrpske agresije, pokazao je svim mislećim glavama u domovini ali i šire, da je Tuđman ne samo neshvatljivo politički kratkovidan i zaostao, već da uopće ne razumije, da uloga predsjednika države nije miješati se u autonomnu volju članstva nogometnog kluba ili bilo koje druge udruge ili stranke. Koliko je ovim svojim postupanjem slabio moral i obrambenu sposobnost zemlje u ratu, stvar je slobodne procjene, ali je činjenica da je oduzimanjem imena “Dinamo” njegovim navijačima, za sebe ali i za Hrvatsku proizveo prvorazredan politički problem, kojim je potvrdio da od demokratskog društva neće biti ostvareno ni prvo slovo, dokle god on bude vladao.

Ohrabren svojom samovoljom i nedostatkom odgovarajućeg otpora njegovoj dikatorskoj volji i samovlasti, Tuđman je 28. rujna 1993. godine, dakle dvije godine nakon oduzimanja imena “Dinamo”, članstvu i vodstvu Hrvatske stranke prava, oduzeo pravo na ime, registraciju, parlamentarni status i javni nastup, što traje sve do dana današnjeg. Naime, na čelo Hrvatske stranke prava, Tuđman je postavio skupinu svojih plaćenika predvođenih ozloglašenim lažnim magistrom Đapićem, uz čiju je pomoć srozao i ponizio ugled i značaj stranke kao nikada u njezinoj stočetrdesetogodišnjoj povijesti.

Ovo je zahtjev za poštivanjem Ustava, zakona i temeljnih političkih i građanskih prava, ovo je zahtjev za uspostavom istinskog a ne prividnog višestranačja u našoj državi.