GOSPODARSKA (S)KRETANJA
Tečajni alibi

Naciju opet uzbuđuju priče o tečaju kune koje je zatalasala promjena vlasti. A kako se oko tečaja vrlo teško usuglasiti, to opet imamo onoliko tečajeva koliko imamo političkih stranaka. Ili onoliko koliko zainteresiranih ima pristup u medijima. Tako guverner Škreb izjavljuje kako se u tečajnoj politici neće ništa promijeniti i kako joj potporu daje i MMF. Očekujući povoljniju turističku deviznu žetvu, HNB smatra kako će se dostignuta razina tečaja ove godine moći lako "braniti", pa ma kako bile teške obveze za otplatu međunarodnih dugova zemlje.

Bilo kako bilo, tečaj ove godine ne bi smio rasti više od inflacije (3,8 posto). Premijer Ivica Račan jednom je američkom novinaru izjavio "kako je kuna precijenjena i kako ćemo je morati svesti u realne okvire", što je uzbudilo javnost jer se takva izjava shvatila kako će kuna odmah i odjednom devalvirati. Ministri Fižulić i Crkvenac najavljuju stabilan devizni tečaj kune u 2000. godini pa bi tako na prvi pogled moglo izgledati kako su u nesuglasju premijer i njegovi ministri. "Običnom" puku teško je apsolvirati sve tekuće kontroverze oko tečaja kune pa se bilo kakve najave o drukčijem tečaju ubrzo registriraju na šalterima banaka u pozitivnom ili negativnom smislu (ulaganju ili podizanju štednih uloga).

Ni ekonomski analitičari nisu jednoglasni što bi s kunom u ovom trenutku trebalo napraviti. Dražen Kalođera smatra kako kuna treba deprecirati jer je ona precijenjena, a takav njezin tečaj doveo je do sloma gospodarstva. Nešto slično izjavljuje i Gorazd Nikić, a Đuro Njavro, ravnatelj Ekonomskog instituta, smatra da kuni nije potrebna devalvacija ni jača deprecijacija.

U "napadu" na sadašnji tečaj kune i njezinu precijenjenost najčešće se ističe kako je ovakav tečaj razlogom slabijeg izvoza i njegove konkurentske sposobnosti u svijetu jer da su izvoznici imali "bolji" tečaj, oni bi izvozili šakom i kapom spašavajući deviznu bilancu zemlje i "vlastitu glavu". Kada se nedostatak kunskih sredstava za aktivizaciju gospodarskih resursa poveže s precijenjenom kunom, nije se drugo moglo ni očekvati, nego negativno djelovanje na domaću proizvodnju, zaposlenost i investicije. Očito da se pritom zanemaruje kako se kod nas velik broj novčanih transakcija u kunama vezuje uz devizni tečaj, najčešće DEM, pa bi jednokratna devalvacija definitivno zaoštrila sve domaće i vanjske novčane odnose. Gubici u sektoru proizvodnje, zbog tečajnih razlika, na strani kreditnog duga i uvoza teško da bi se mogli kompenzirati s pozitivnim efektima kroz izvozne kanale, pa bi se tako prelijevali iz realne sfere u bankarski sektor. I kod građana, koji su danas dosta zaduženi kod banaka, također bi se realizirali gubici koji bi se bezuvjetno morali odraziti u neskladu između plaća i tekućih obveza, pa bi se i taj deficit prebacio u banke. Stvorila bi se nova bilanca "nereda" koju siromašno domaće gospodarstvo ne bi lako apsorbiralo ni u realnom ni u novčanom sektoru.

I vrlo ozbiljno pitanje: Kako bi nakon jednokratne devalvacije izgledala inflacija? Ona nam sada nikako ne treba, posebno imajući u vidu socijalno stanje u državi i aktualne rasprave o dužem socijalnom miru sindikata, poslodavaca i države. Aktualne su stručne rasprave o nekoliko mogućih tečajnih scenarija. O plutajućem tečaju koji je sada na snazi i koji se formira na temelju tržišnih odnosa ponude i potražnje deviza uz autonomnu monetarnu politiku Centralne banke (1), o fiksnom tečaju uz sustav valutnog odbora i uvođenje paralelne valute kao transakcijskog novca, uz ograničeno vođenje autonomne monetarne politike (2), fiksnom tečaju uz zadržavanje autonomne monetarne politike (3) i tečaju valutne supstitucije (eurizacija kune) kojim se u potpunosti gubi valutni suverenitet (4).

Unatoč svemu smatram da bi sadašnji plivajući tečaj trebalo zadržati. Kuna jest precijenjena, o čemu svjedočimo kada se maknemo izvan granica Hrvatske, ali tu precijenjenost sada, naglašavam sada, ne treba liječiti devalvacijom jer s njom nećemo izliječiti naš izvozni sektor koji je u svemu nekonkurentan strancima. Tehnički smo devastirani, tržišno izolirani, proizvodno slabi, troškovno skupi i sve to ne smijemo supstituirati devalvacijom. Našu gospodarsku neracionalnost ne smije pokrivati tečaj jer svaka devalvacija nacionalne valute ubija "volju" za racionalizacijama. Uostalom, tako se radilo u bivšoj državi, a ništa se nije postiglo, osim golemih gubitaka, dugova koji se nikada nisu vratili, hiperinflacije i izvoznog sektora koji ni u čemu nije bio konkurentan Zapadu. Tečaj, ma kakav on bio, neće nas naučiti raditi. Treba omogućiti investiranje, pa makar i iz proračuna, u proizvodnju i kadrove, a kamatnom politikom i porezima osloboditi izvoznu privredu stega, čime bi se postupno anulirala precijenjenost kune. Zato sugeriram istu ili sličnu tečajnu politiku, a izvozu pomognimo olakšicama, a ne samo tečajem.