Premijer Ivica Račan predstavio je Saboru i javnosti Program rada svoje Vlade do 2004. godine. Iako program ima općepolitički karakter, gospodarske smjernice čine njegov pretežiti dio. No, i javnost i gospodarstvo očekivali su ipak više konkretnih mjera, bez obzira na to što je politički preustroj vlasti preduvjet ekonomskom zaokretu.

Brojkama i podacima premijer je baratao samo u dijelu programa koji se tiče zatečenog stanja: javni dug iznosi 5,8 milijardi kuna, izdane mjenice stajat će državu tijekom 2000. milijardu kuna, izdana državna jamstva u 1999. vrijedna su 4,6 milijardi kuna, saldo robne razmjene s inozemstvom u deficitu je za 24,9 milijardi kuna, itd. Buduće mjere svoje vlade, Račan je naznačio bez konkretnih veličina, ali i iz njegovih političkih proklamacija posve je jasno da gospodarstvo tijekom 2000. ne treba očekivati mnogo.

NOVI SOCIJALNI PROBLEMI Bit će to godina odricanja, kao što reče premijer, što drugim riječima znači da poduzetnici tijekom 2000. ne mogu računati na veće porezno rasterećenje, niti na bitno jeftiniji kapital, a radnici ne mogu očekivati sigurnija radna mjesta i redovitiju plaću. Poglavito imajući u vidu dosljednost ministra gospodarstva Goranka Fižulića, koji nikome ne želi dati novac za plaće iz proračuna, a stečajevi se - također sukladno politici nove vlade - počinju nizati jedan za drugim. Nezaposlenost u 2000. stoga će sigurno dosta porasti sa sadašnjih 20 posto, a sam Fižulić računa s oko 30.000 novih otkaza.

Čini se, međutim, da Vlada u propalo hrvatsko gospodarstvo unosi malo previše liberalizma. Iako nije kriva za propast Kutlinih ili Gucićevih kompanija, sada je ipak odgovorna za sudbinu njihovih radnika. Primjer Tiska ili Badela također traži više odgovornosti Vlade. Jer, u oba slučaja postoje zakonite i pravne odluke koje se ne provode i tako uzrokuju probleme u tim tvrtkama. Vlada bi morala osigurati njihovo provođenje, a ne dopuštati stvaranje socijalnih problema i tamo gdje nisu nužni.

TISAK PRED STEČAJEM Tisak je prošli tjedan došao ponovno pred stečaj samo zato što ni stara niti nova vlada nisu osigurale provedbu Vladine odluke, kojom su banke vjerovnici morale prenijeti i dionice i potraživanja Tiska na DAB. Umjesto toga, PBZ-u su ostala i prava upravljanja dionicama Tiska i pravo naplate duga koji je stvorio Miroslav Kutle na račun Tiska. Iako je već drugi tjedan u pritvoru, Kutlin duh ponovno je prošetao Tiskom, a Račanova vlada nije učinila ništa da ga ne pusti iz boce zvane PBZ.

Realnost ekonomske situacije shvatila je ministrica turizma, koja je već osigurala dalmatinskim hotelijerima financijsku pomoć od 42 milijuna kuna. I ona najavljuje stečajeve hotela čiji su dugovi veći od njihove vrijednosti, ali Vlada ne može preko noći prestati biti vatrogasac kada gospodarski požar i dalje hara. Budući da strogi tržišni liberalizam nije primjenjiv u državnoj ekonomiji kakvu je ostavio HDZ, na tom pitanju moglo bi doći i do prvih nesuglasica unutar vladajuće koalicije. Upozorava na to i neslaganje zastupnika Damira Kajina s Fižulićevom najavom 30.000 otkaza.

LIJEPE RIJEČI IZ BRUXELLESA Nakon međunarodnih financijera, podršku Vladi i službeno su prošli tjedan dali njezini glavni gospodarsko-socijalni partneri: sindikati i poslodavci. Nakon sastanka sa zamjenikom premijera dr. Goranom Granićem, pristali su na socijalni mir i Vladi ponudili suradnju, ali uz svoje uvjete: sindikati traže sigurnost plaća, poslodavci rasterećenje gospodarstva. Nakon Fižulićevih izjava, sindikati će sigurno i zaoštriti svoje stavove. Da bi realizirao očekivanja socijalnih partnera, premijer Ivica Račan morat će se uskoro iz europskih prijestolnica početi vraćati ne samo s političkim bodovima, nego i s novcem. Jer, ushit zbog promjene vlade najbrže će splasnuti u Hrvatskoj: radnici Name ili Brodokomerca neće se dugo zadovoljavati lijepim riječima iz Bruxellesa.