Ako se u nekom vremenu ne pojavi novi lider koji će mobilizirati stranku, HDZ nema nikakve šanse, kaže profesor Branko Caratan/ Granić je sâm priznao da je provodio Tuđmanovu politiku, dok je Hebrang, koji ima moralne komponente, zakasnio s radikalnom kritikom fundamentalnih grešaka stranke/ Okupljanje “barakaša” podsjeća na parolu “Tito poslije Tita”

“Nakon takvoga političkog poraza kakvog je HDZ doživio na ovim parlamentarnim izborima, stranka koja je izgubila vlast uvijek dolazi u krizu. Pogledajmo samo što se događa s konzervativcima u Britaniji ili demokršćanima u Njemačkoj. Međutim, u tim strankama postoje uhodani mehanizmi zamjene lidera, pa pad nije toliko dubok. Kriza HDZ-a se mogla predvidjeti, ali sve analitičare je iznenadila njezina dubina i oštrina. Mislim da se ne radi samo o krizi, nego o raspadu stranke”, ocjenjuje dr. Caratan. On smatra kako je kriva procjena da su u brzom procesu raspada stranke presudni sukobi frakcija i interesa unutar HDZ-a. Presudna je bila, ističe, politika koja je stranku odvela u propast, a ako stranka na svim glavnim političkim područjima kao rezultat ima same promašaje, ni najbolja organizacija i sloga ne može pomoći.
“Kod HDZ-a je prisutna i panika, jer je lider koji je upravljao čvrstom rukom otišao. HDZ zapravo nikad nije imao čovjeka broj dva ili tri nego samo čovjeka broj jedan, tako da je s odlaskom dr. Tuđmana stranka praktično ostala bez vodstva i to je prouzrokovalo unutarnju krizu i bitku za vlast”, kaže dr. Caratan.
U borbi za povratak na političku scenu HDZ će imati problem u tome što ne može naći uporište niti u jednoj temi koja bi ga digla ponovno na noge, jer je ona glavna, nacionalna tema na kojoj je stranka nastala potrošena i ne zanima više birače “Ako stranka u bilo kojem obliku, pa i fragmentiranom preživi, ona mora čekati da nova vlast napravi neku političku pogrešku. No, bojim se da i pogreške koje bi nova vlast učinila neće biti takve da bi ih HDZ mogao iskoristiti za svoju promociju. Dakle, mogli bi zaključiti da HDZ nema nikakve šanse ako se u nekom vremenu ne pojavi novi lider koji će stranku i birače mobilizirati na nekoj posve novoj temi”, smatra Caratan.

Okupljanje “barakaša” koji pod imenom dr. Franje Tuđmana traže ostavku Predsjedništva, Caratana podsjeća na parolu “Tito poslije Tita”, koja nije bila osobito produktivna. Osim što smatra da je povratak u politiku inače težak, Caratan ističe kako se u slučaju “barakaša” radi na političkoj rehabilitaciji ljudi koji na svojim leđima nose teret promašene politike zbog čega oni ne mogu promijeniti rejting stranke. Isto je i u slučaju ideje o osnivanju nekog novog HDZ-a. Jer, ističe, i tu se postavlja pitanje do koje su mjere ti ljudi bili umočeni u staru politiku i do koje mjere će im ona rušiti političku legitimaciju.
“Ne može se reći da je Granić imao neku drugu politiku kad je on sâm ponosno izjavljivao da ništa drugo nije radio nego provodio Tuđmanovu politiku. Ako se nije slagao, svatko zna da postoje vrata na koja se može časno izaći”, smatra Caratan. Čak i uključenje dr. Andrije Hebranga, koji ima neke moralne komponente zbog kojih je u prednosti u odnosu na ostale članove vodstva, po Caratanu, je zakašnjela reakcija jer se ni on nije odvažio na radikalnu kritiku fundamentalnih grešaka stranke.
Za HDZ je otežavajuća okolnost i činjenica što je, kako kaže Caratan, zbog svih socijalnih problema nastalih u posljednjih deset godina u Hrvatskoj u narednom razdoblju teško očekivati prostor za stranku koja bi imala izraženiji naglasak na vrijednostima koje zagovara klasična desnica.
Na upit ima li HDZ uopće izgleda opstati kao respektabilna politička stranka Caratan odgovara - da, ali teško. “U svakom slučaju, izgledi HDZ-a na sljedećim izborima neće biti sjajni. Može se očekivati daljnji pad, a sasvim je realna opasnost padanja na razinu marginalne stranke koja će na nekim sljedećim izborima biti u opasnosti hoće li uopće prijeći prag i biti parlamentarna stranka. Možemo dakle zaključiti da HDZ-u predstoji borba za goli politički opstanak”, zaključio je Caratan.