Ovako će Europska Unija preuzeti vlast na Balkanu
Švedske novine "Aftonbladet" 22. 2. 2000
Ake Sviden je pročitao raport kako će države dobiti pomoć - ako se odreknu svoje nezavisnosti.
Uskoro će proći jedna godina kako je NATO veći dio Srbije pretvorio u ruine. Dok su bombe padale, Carl Bildt i budući predsjednik EU Romani Prodi su planirali kako će uvesti cijeli prostor u modernu Europu (znači EU), jednom zauvijek.
Bankar George Šoroš (židov) je platio sastanak u Briselu 28. 4. 1999. gdje su osim Bildta i Prodia sudjelovali oko 20-ak osoba, među ostalima njemački ambasador za NATO Joachim Bitterlich i njemački ambasador u Jugoslaviji Wilfred Gruber, danski EU ambasador Poul Christofferson i Richard O'Toole iz ABB Zürich.
Sast
anak je bio "brain-storming", a odnosi se na prijedlog koji su izradili Centre for European Policy Studies (CEPS) i kojeg je resultat ovaj raport: A System for Post-War South-East Europe koji napisao Michael Emerson, naučenjak u CEPS.Ta "radikalna rješenja" nisu ništa drugo nego kolonijalno okupiranje bivše Jugoslavije. Ekonomski se taj čitavi kraj daje EU na njeno puno razpolaganje i nacionalne valute se zamjenjuju za euro. Iza rata će EU graditi i posjedovati mostove, električne centrale i industriju i preuzeti kontrolu luka i granica. EU će imati veliku kontrolu u upravi Kosova.
Ali, te pet države Albanija, Bosna, Hrvatska, Makedonija i Jugoslavija (Slovenija se ne spominje - znači ostaje slobodna), dakle, te zemlje neće imati
nikakvu političku moć u EU. "Opći stav naroda i elite u toj regiji vidi pozitivnu budućnost u EU" (zanima me koja je to elita koja je uzela narodu u pamet). Ali EU neće prihvatiti tih pet zemalja kao ravnopravne članice. Govori se o "virtualnom članstvu", dakle, prirodnom koje samo sliči pravom članstvu, ali to nije. Dali su na znanje da naziv nebi trebao izaći u javnost.Politička pitanja nisu najvažnija za EU. Ekonomsko preuzimanje stoji na prvom mjestu. Planirala se već s 1. 1. 2000. slobodna carinska unija, i EU bi nadoknadila odštetu za to.
"EU sa svoje strane nema ništa za izgubiti, nasuprot, ona dobija to, da tih pet zemal
ja uvede tako brzo kao što je moguće". Plaće su dovoljne niske i tako imaju dobro mogućnosti za konkurenciju, to stoji u raportu. To znači da: Jeftina radna snaga čini da im se isplati investirati tamo.EU nudi izgradnju kada se rat završi. Rat na razaran
ja u Bosni i Srbiji čine da se te zemlje moraju izgraditi natječajma. Godine 2003. bi zemlje Balkana trebale biti potpuno europeizirane. U raportu se prijetečim tonom govori kako će biti skupo za male zemlje ako ostanu izvan monetarne unije. Finansijer sastanka, George Šoroš, zna kako će uništiti valute malih zemalja.III. EU stavlja uvjete.
Policija i paravojna formacije EU će kontrolirati luke i granice "da se uništi graničnu korupciju jednom za uvijek". Naročito je važna luka Bar u Crnoj Gori. Čista fizička izgradnja iza rata je također zadatak za EU. Već postoji daleko planiranje u organizacija "The Pan-European Transport Networks and Corridor".
Bez obzira da li se Srbija uvodi u EU ili ne, glavni grad Beograd čini stratešku točku za puteve, željezničke i morske veze. Jugoslavija ima veliki značaj kao tranzitna zemlja. EU želi izgraditi infrastrukturu; mostove, centrale t.j. one koje je NATO bombardirao dok su isto vremeno Bildt i Prodi planirali prevlast EU na Balkanu.
IV. Ako se regija integrira u EU, E
U obećava da će uvesti instalacije plina i nafte kroz regiju. (…)Financiranje svih tih projekata bi išlo kroz dugove European Investment Bank, EIB (25 miljardi euro) i garancijom od generalne komisije direkcije 16 (30 miljardi euro).
Ovo izgleda lijepa ge
sta pomoći ratom razrušenje regije. Ali uvjet za ponovnu izgradnju je, da te zemlje odustanu od svoje nezavisnosti.EU će k tome posjedovati sva postrojenja koje izgradi. Jedan specijalni jugoistočno europski ured, SEARD, će se stvoriti u sastavu EIB za zadatkom da bude vlasnik mostova i drugih objekata, da bi "osigurali vlastite uloge i da bi učinili intresantnijim za privatno investiranje nekog trećeg partnera". Jedan drugi organ je EBRD, koji bi bio dioničar u novo stvorenimm privatnim poduzećima, koja
bi zamijenila stara ratom razrušena.Važnije stvari su bile rizik kada je NATO bacio bombe na Jugoslaviju, nego nekoliko stotina tisuća izbjeglica. Kao na primjer da se osigura kontrola važnih transportnih puteva, među ostalim plin i nafta iz Kavkaza za Europu i da se političkim putem preuzme kontrola nad jugoistočnim dijelom Europe.
Ake Sviden