Novi list: 22. 2. 2000.

TKO SU KORISNICI POVLAŠTENIH STAMBENIH KREDITA ZA VLADINE I SABORSKE DUŽNOSNIKE

DRŽAVNI KREDITI S 2 POSTO KAMATA ZASTUPNICIMA I MINISTRIMA

Krediti obavijeni debelim velom tajne jer se radi o izvanredno povoljnim uvjetima: kamata samo 2 posto, dok je razliku od 5 posto bankama plaćala država. Krpina jedan je od poznatijih HDZ-ovaca na listi korisnika kredita. S ministarske liste Biškupić i Lužavec

Pišu: Denis Romac i Gordana Grbić

Iako se cijele prošle godine po saborskim kuloarima šaputalo o povoljnim stambenim kreditima za saborske i vladine dužnosnike i službenike, tek se ovih dana, nakon smjene vlasti, doznalo za barem dio imena onih koji su dobili takve kredite. Povlašteni su se krediti, kako doznajemo, odobravali tijekom cijele prošle i pretprošle godine, prema vladinoj Odluci o zadovoljavanju stambenih potreba dužnosnika i službenika u tijelima državne vlasti. Novac je u gotovini isplaćivan uglavnom preko Privredne banke Zagreb.

Na popisima koje ima naš list nalazi se 76 dužnosničkih i službeničkih imena. Ukupno ih je, prema našim izvorima, bilo stotinjak. Krediti su težili oko 17 milijuna kuna, a njihova realizacija počela je pretprošle godine, a traje i danas.

Ti su krediti obavijeni debelim velom tajne jer se radi o izvanredno povoljnim uvjetima, kakvih nema na tržištu za obične smrtnike. Sa samo dva posto kamate (razliku od pet posto do punog iznosa kamate od sedam posto, prema ugovoru s bankom, dužnosnicima i povlaštenim službenicima plaća država iz sredstava prikupljenih prodajom državnih stanova), rok otplate je deset i dvadeset godina. Inače, kamate na tržištu stambenih kredita kreću se od najmanje devet, pa do 12 i više posto.

Gotovina “na ruke”

Iznosi koji su dodjeljivani kreću se u rasponu do sto tisuća maraka, od, kada su oni u pitanju, simboličnih iznosa od deset tisuća maraka. S tim su novcem dužnosnici teško mogli riješiti svoje stambene probleme, pa ni nadogradnjom i renoviranjem, ali su, kako se radilo o gotovini isplaćenoj “na ruke”, mogli podebljati kućni budžet za, recimo, kupnju novog automobila.

Podaci koji slijede uglavnom se odnose na prošlu, 1999. godinu.

U prvu grupu spada HDZ-ov saborski zastupnik Drago Krpina, koji je s dobivenih 95 tisuća njemačkih maraka kredita riješio svoje stambeno pitanje i najvjerojatnije otkupio stan što ga je dobio na korištenje u novozagrebačkom naselju Središće.

Bilo je vrijeme i da Stjepan Šterc, tadašnji pomoćnik ministra obnove i razvitka i možda budući pomoćnik ministra obrane, nakon što je nekoliko godina sudjelovao u Tuđmanovom projektu masovnog raseljavanja i naseljavanja stanovništva, riješi i svoj vlastiti stambeni problem. Dobio je 72 tisuće maraka.

Među onima koji su dobili kredit ima i socijalnih slučajeva, no teško je vjerovati da je tajnik pokojnog predsjednika Tuđmana Gordan Radin, koji je podigao 93 tisuće maraka, bio baš beskućnik. Bez krova nad glavom nije bio ni HDZ-ov ministar kulture Božo Biškupić, koji se često povlačio po novinama sa svojom viletinom na zapadnim obroncima Zagrebačke gore. Ipak je dobio 64 tisuće DEM.

Pored Biškupića, Željko Lužavec je drugo ministarsko ime s naših nepotpunih popisa. On je dobio 100 tisuća maraka, iako kao dužnosnik još iz bivšeg sustava sigurno nije u Rijeci bio bez ikakvog boravišta.

Daleko od očiju javnosti

Komisija nije mogla odbiti tajnika Zupanijskog doma Sabora Antuna Rajčevca i ne udijeliti mu 74 tisuće maraka, ali nije jasno zašto je Željko Thuer, zamjenik pučkog pravobranitelja, prošle jeseni dobio 38 tisuća maraka, kada se zna da je on svojim stambenim problemom već puno prije zaokupio pažnju javnosti. Naime, stanari kuće koju je kupio u Zagrebu početkom prošle godine bili su ga optužili da ih uznemirava i da ih želi istjerati pod pritiskom.

Pomoćnik ministra vanjskih poslova Josip Paro dobio je 95 tisuća maraka, a Dunja Vidošević, bivša predsjednica Mirovinskog fonda, tek 29 tisuća. Tajnica Matešine Vlade Jagoda Premužić, koju je Račan zadržao, dobila je 70 tisuća. Predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Miroslav Šumanović jedan je od rijetkih dužnosnika s popisa koji je zaista živio u teškim stambenim uvjetima. Dobio je 99 tisuća maraka, iako mu ni to vjerojatno nije bilo dovoljno za stambeno zbrinjavanje brojne obitelji.

Iako pred odlazak u mirovinu, tajnik Ustavnog suda Josip Bedrač dobio je 77 tisuća maraka, a sudac u tom sudu Marijan Hranjski pomogao se sa samo 10 tisuća maraka, postavši tako najskromnije dužnosničko ime s našeg popisa.

Umjesto da stambeno zbrinjavanje svojih političara učini javnim i transparentnim, hadezeova je vlast sve o povlaštenim kreditima uvijek držala kao strogu tajnu, koja ne smije procuriti u javnost. Zato je sve ono što je izlazilo na vidjelo o stambenoj politici prema dužnosnicima istodobno predstavljalo skandal, iako i u ovom slučaju, kao i u prethodnima, ima očiglednih zloupotreba, ali i stvarnih potreba. Preostaje nam vidjeti hoće li istu pogrešku ponoviti i nova vlast.

 

Ministri odlučivali sami o sebi

Iako mu nismo htjeli otkriti tko nam je dao popise korisnika povlaštenih kredita, tajnik vladine Komisije za stambeni i poslovni prostor Mladen Martinić objasnio je da je njegova komisija samo tehnički servis za realizaciju tih kredita. Misli da je dobro da se sredstva za kredite namiču od 20-postotnog iznosa koji ostaje državi kao vlasniku od prodaje državnih stanova, jer su na taj način ostala sačuvana. Naime, bilo je i drukčijih ideja, da ih se oroči i utroši za izgradnju stanova koji bi se onda iznajmljivali dužnosnicima.

Prema njegovim riječima, radi se o vrlo velikim sredstvima, koja sežu i do milijun maraka godišnje. Martinić je potvrdio da su neki krediti isplaćeni u gotovini, na ruke, i to u slučajevima gdje bi realizacija kredita došla u pitanje, jer nije bila skupljena sva potrebna dokumentacija. Odluku o tome tko će dobiti kredit, odnosno listu prioriteta, donosilo je nadležno državno tijelo, ministarstva, Sabor..

“Konačna odluka tko će dobiti kredit ovisila je o ministrima, koji su odlučivali i o sebi i o drugima”, objašnjava nam Martinić i dodaje da sada preostaje vidjeti što učiniti ako je zloupotrebe kredita bilo, kako se to ubuduće ne bi ponovilo.

Misteriozni Bože Vukušić

Bože Vukušić, zidar po zanimanju i samostalni istražitelj Vukojevićeve komisije za žrtve rata i poraća, naplatio je svoje zasluge sa 76 tisuća maraka. No, ono što se prošle godine smatralo zaslugom, već ove godi ne nije više tako. Naime, Vukušiću ovih dana prijeti zatvor zbog otmice, iako mu to, najvjerojatnije, i nije tako teško palo, jer se znao izvući i iz težih situacija. Pod nerasvjetljenim okolnostima uspio se 1991. godine spasiti iz njemačkog zatvora gilje je služio doživotnu robiju zbog ubojstva.