Samo pet dana od primopredaje najtajnijih dokumenata u krovnoj obavještajno-analitičkoj službi - HIS-u, iz njezina sjedišta buknuo je skandal. Papiri koj je dr. Miroslav Tuđman tom prilikom predao dr. Ozrenu Žunecu nose, doduše, oznaku državne tajne, ali su po svom sadržaju trivijalnu i bezopasni. U njima nema materijala o kojima je proteklih godina brujala cijela Hrvatska: nema SZUP-ove dokumentacije o prisluškivanju javnih osoba ni dokaza o tome tko je peti ortak u aferi Dubrovačka banka, nema najvećeg dijela HIS-ove istrage o organiziranom kriminalu i zloporabama u tajnim službama, nema materijala o obavještajnim previranjima oko Haškog suda, ni kompromitantnih dokaza o hrvatsko-bošnjačkom ratu u BiH... Zbog toga ih je dr. Miroslav Tuđman svojem nasljedniku mogao isporučiti redovnom poštom ili putem Interneta, umjesto konspirativne transakcije u bunkeriranoj zgradi na Kunišćaku, u prisutnosti tročlane komisije.

Primopredaja je trajala dva dana, a protekla je u ugodnom ozračju u kojem su dvojica sveučilišnih znanaca (i jedan i drugi predavali su na Filozofskom fakultetu u Zagrebu) čavrljala o sigurnosnoj problematici. Dr. Miroslav Tuđman iskoristio je priliku da kao obavještajno potkovaniji kolega uputi "novaka" dr. Žuneca u neke tajne kodove špijunsko-analitičkog posla, a on je novinarima davao optimistične izjave, iz kojih se vidjelo da je riječ o korektnom i dobronamjernom gospodinu, koji je, doduše, nov u poslu.

No, bivši ravnatelj svome nasljedniku nije odao što se dogodilo u proteklih nekoliko mjeseci, razdoblju u kojem je arhiv HIS-a temeljito "provjetren", za što se, čini se, osobno pobrinuo Miroslav Tuđman (o čemu je "Globus" pisao prije nekoliko brojeva). Istodobno, rezači papira, uvijek pouzdani pokazatelji političkih promjena, trijebili su povjerljivu dokumentaciju MORH-a i SZUP-a. Dio arhiva pohranjen je, kako opravdano sumnja tjednik "Nacional", kod Miroslava Tuđmana, a dio je jednostavno raznesen u različitim pravcima i sklonjen na sigurno ili posijan po sefovima u inozemstvu (jedan takav dosje, o suradnji MORH-ova poduzeća ALAN i češke tvrtke "Agropleks", upravo je na obradi u SZUP-u, potkrijepljen iscrpnom dokumentacijom o unosnoj kupoprodaji avionske tehnike iz Njemačke, Izraela i Čehoslovačke).

Nekoliko dana nakon primopredaje u HIS-u pokrenula se zagrobna lavina s obronaka Pantovčaka. Tajni sefovi predsjednika Tuđmana također su opustošeni, odmah nakon njegove smrti, a osim stenograma benignih razgovora s članovima HDZ-a, Vlade ili inozemnim diplomatima, u njima nema kontroverznih materijala prikupljenih obavještajnim radom. Predsjednik je, naime, raspolagao najrelevantnijim informacijama u državi upravo zato što su ga koordinirano informirali HIS i Miroslav Tuđman, te njegov savjetnik Ivić Pašalić, koji je ujedinjavao ostale tajne službe. U jednoj fazi, nakon ostavke Miroslava Tuđmana, materijale iz obavještajno-analitičke sfere predsjedniku je dostavljao Ivan Jarnjak, predstojnik UNS-a.

Riječ je o najpotpunijoj dokumentaciji te vrste u državi, Tutankhamonovu blagu obavještajne zajednice, u kojoj su se taložile najveće državne tajne - poput one da je Stari most u Mostaru srušen nakon izravnih pogodaka tenka 5. gardijske brigade iz Vinkovaca, ili tajne o petom ortaku. Cjeloviti obavještajni arhivi iz Predsjednikova ureda neposredno prije primopredaje vlasti premješten je u HIS, a transportom su rukovodili Miroslav Tuđman, Ivić Pašalić i Markica Rebić. Tvrdi se da im je tom prilikom predstojnik Predsjednikova ureda dr. Ivica Kostović progledao kroz prste, fasciniran time što do jučer najljući neprijatelji u vrhu države složno surađuju.

U gotovo ritualnom uklanjanju kompromitirajućih dokaza iz HIS-a i s Pantovčaka, obaviješteni su vodeći ljudi obavještajnog sustava zemlje. Zato je, ovih dana vrlo živo bilo na relaciji Sabor - Pantovčak - HIS. U nekoliko uzastopnih sastanaka vođene su konzultacije između Tomislava Karamarka, predstojnika UNS-a, Ozrena Žuneca i Đurđa Adlešić, predsjednice saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Iz toga kruga doznali smo da se pokreće istraga o nestalim dokumentima, i da su istražitelji na dobrome tragu. Time je novi vrh obavještajne zajednice, na samom početku mandata, počeo blisku suradnju na prvome značajnijem skandalu.

Prvi koji se pojavio u orbiti neformalnih konzultanata obavještajnog vrha jest Miroslav Šeparović, bivši ravnatelj HIS-a, kao nonkonformistički šef tajne službe, možda prešarmantan za ukus uštogljene političke elite, ali, nesumnjivo, sposoban i hrabar. U njegovo vrijeme pokrenute su najvažnije obavještajne istrage u zemlji, a dio ih nije završen zbog mogućih implikacija na tada čelne ljude u državi.

Novi ministar iskazao im je veliko povjerenje ne stavljajući ih pod nadzor, a u nekim izjavama pokušao je i relativizirati zloporabe u obavještajnoj zajednici, u kojima je prednjačio SZUP. Za šefa te službe postavio je neiskusnog policajca Franju Tureka, čiji je staž u obavještajnoj zajednici kratak i ne osobito sadržajan.

Smjena Žarka Peše, dosadašnjeg načelnika SIS-a, trebala bi se, kako se može čuti, dogoditi uskoro, čim se nađe kandidat za njegovo mjesto. Novi ministar dosad je dobio nekoliko odbijenica, a posljednju mu je dao Dragan Kraljević, sposobni HIS-ov operativac blizak Ivi Lučiću, koji danas uživa lagodnu funkciju, diplomatski imunitet i dobru plaću u hrvatskoj ambasadi u Makedoniji.

Operativna sposobnost obavještajne zajednice trenutno je vrlo ranjiva. Doduše, manje se prisluškuje i nadzire, što je dobro, ali ne mora automatski biti dobro ako se uopće ne prisluškuje, kako slavodobitno tvrdi ministar Lučin. Na brzinu organizirani kružoci, u kojima se pretresa sigurnosna problematika zemlje i kroji budući obavještajni ustroj, ne rješavaju sve probleme iz rada složenih državnih službi.

Novi šef HIS-a dao je opsežnu projekciju budućeg ustroja prije nego štoje i ušao u obavještajnu zajednicu, a mentor njegovu projektu jest stanoviti Darko Domišljenović, čija je preporuka rad u zagrebačkom centru SZUP-a, gdje je vodio jedan sektor...

Zasad je najviše poduzetnosti pokazala Đurđa Adlešić, temperamentna liberalka koja je koordinirala sastanke u obavještajnom vrhu, poduzela i konkretne korake u reformi Saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Predložila je podjelu tog saborskog tijela na dva pododbora, sigurnosni i obavještajni, prvi bi se bavio sigurnosnim pitanjima obrane i unutarnjih poslova, a drugi obavještajnom problematikom. Predsjednici obaju odbora imali bi uvid u sve državne tajne i u rad svih službi, a jedan od njih bio bi iz redova oporbenog HDZ-a. Ta je stranka već ponudila svog kandidata - Ivića Pašalića, glavnog protagonista ključnih obavještajnih afera u državi!

Pašalić bi, kako stoje stvari, po poslovniku, doista morao biti izabran u taj odbor, sudjelujući najizravnije u diskusijama na sjednicama koje bi uglavnom bile tajne. Odbor bi, prema Đurđi Adlešić, što skorije morao donijeti strategiju nacionalne sigurnosti koju su dosad napamet znali samo članovi najužega predsjednikova kabineta, a svodila se na ono što predsjednik Tuđman kaže. Isti bi odbor potom predložio i Zakon o nacionalnoj sigurnosti, ustavni zakon koji je dosad nadomještao improvizirani zakon o UNS-u, a parlament bi ga trebao izglasovati najkasnije za dva mjeseca. Na izradi njegova nacrta trenutno surađuju šefovi obavještajne zajednice.

Nisu još formirana i najavljena saborska povjerenstva o radu tajnih službi, kroz koja bi se mogle kanalizirati sve rasprave o imenovanjima, i time izbjegli javni skandali.

U idućoj generaciji šef tajne službe mogao bi biti osoba koja odlazi u kazalište, redovito šeta psa, vozi bicikl, uređuje interdisciplinarni znanstveni časopis, prevodi kršćanske mistike, kuha, živi kao podstanar u garsonijeri koju ni po cijenu otkaza ne želi zamijeniti za veći, službeni, stan, a na posao, do zgrade okružene solidnom imitacijom Kineskog zida, elektrokamerama i visokonaponskom žicom, putuje tramvajem, pa pješice...