- Ne mislim da sam učinio nešto čega bih se trebao stidjeti naveo je Drago Krpina. "Materijalna korist koju sam kao političar stekao, posljednja je stvar koja bi mi se mogla predbaciti" dodao je u pismu u kojem opisuje kako je kao žrtva rata, građanin čija je kuća u agresiji na Hrvatsku stradala još u travnju 1991., dobio povoljan kredit. Uvjete kredita Krpina ne opisuje ali navodi da je istina kako na taj kredit plaća kamatu od dva posto. To je kamata kakve nema, gotovo sigurno, nigdje na svijetu. To je kamata koja nije sada niti će ikada biti dostupna običnim hrvatskim građanima, to je kamata o kojoj maštaju svi koji vraćaju kredite jer je za njih jednaka dobitku na nacionalnoj lutriji. Tu je kamatnu stopu dobio Drago Krpina od Matešine Vlade. Dobio ju je na natječaju koji nije bio dostupan hrvatskim građanima, niti stradalnicima, niti ikome običnom u ovoj državi, ali jest Dragi Krpini. Jer je bio vlast. On se ne stidi tog kredita, kao što se vjerojatno ne stidi ni onaj koji mu ga je odobrio. Naravno da se ne trebaju stidjeti, jer će razliku između Krpininih dva posto i onoga što plaćaju obični građani, a to je minimalno 9 posto, platiti obveznici punjenja državnog proračuna. Ti su vjerojatno glupi jer nisu postali vlast i javili se na natječaj. Treba, umjesto toga, njemu i svim korisnicima takvih kredita oprostiti i tih dva posto kamata, a ispred kuće mu staviti natpis velik kao krov te iste kuće na kojem će pisati: “Ovo je kuća koju su platili hrvatski porezni obveznici. U njoj živi Drago Krpina.“ Tako bi svi bili ponosni jer su spasili krov nad glavom Drage Krpine.