Bedeničić, HDZ, i oporba, oporba, HDZ i Bedeničić – deset godina višestranačke politike u Samoboru – deset godina zastoja društva u Samoboru. Pri tome nije kriv demokratski višestranački politički sustav, nego nedostatak pravne države i antikorupcijskog zakona. Zadivljen predizbornom kampanjom Hrvatske stranke prava 1861. koja je takav zakon stavila na vrh prioriteta svoje politike, u Saboru će ga sada inicirati novi Predsjednik Mesić.

U posljednjih deset godina (1990. – 2000.) nije nedostajalo građanske hrabrosti; sjetimo se samo prosvjeda roditelja samoborskih limača zbog poskupljenja cijene dječjeg vrtića, prisjetimo se “Šoroševih teta”, prisjetimo se peticije za spas krugovalne postaje “Radio 101” kada je HDZ preko svog igrača, tycoona Ninoslava Pavića (“Europapressholding”) htio doći u posjed tog glasnogovornika mladih, zbog čega se u studenome 1997. na Jelačićevom trgu u Zagrebu sakupilo preko 100 tisuća Zagrepčanka i Zagrepčana na prosvjedu protiv tog vandalskog čina (Tuđmanov pledoaje o “crnim, žutim, zelenim i crvenim vragovima”). Ivica Bedeničić (HDZ) je tada u svojstvu člana “Inkvizicijskog vijeća za telekomunikacije” pozivao novinara Matića sa Stojedinice na samoborske kremšnite. Nije nedostajalo građanske hrabrosti, ali nigdje nije bilo hrabrosti samoborske oporbe, koja se sakrila u mišju rupu čekajući svoje mrvice.

Prisjetimo se kako je Bedeničićev HDZ kupio tri oporbena zastupnika iz Gradskog vijeća Samobora i potom sebe ustoličio u gradonačelničkoj fotelji kao što je Napoleon Bonaparte svojevremeno samog sebe proglasio carem Francuske. Za cara Samobora čak je nakon lokalnih izbora 1997. bespotrebno počeo dizati ruku predsjednik Seljaka, iako ga nitko nije ništa pitao. Ne izvlačeći pouku iz nedemokratskog ponašanja samoborskog Napoleona, lijeva oporba (HSLS, SDP, HSS, LS i HNS) je htjela doći na vlast isto tako vijećničkim prevratom ili pučem. Lukavi Bedeničić je preko uključenog mobitela na sastanku te lijeve oporbe (tzv. “koordinacija oporbenih stranaka”) spriječio svoje dečke u mijenjanju stranačkog dresa. Brzo su se opametili – njegovi dečki, a oporba?

Mogavši skratiti muke socijalne Samoborcima i gospodarstvene neprilike Samoboru, lijeva oporba je bila toliko egoistična da nije na prijedlog desne oporbe (HSP 1861.) htjela sastaviti zajedničku izbornu listu za izbore za lokalnu upravu i samoupravu 1997. godine. Pravaši su čak bili voljni sebe staviti na čelo te liste samo kako bi oporba pobijedila HDZ. Međutim, no passaran, rekoše bivši komunisti iz lijeve oporbe, čime su bivši komunisti iz HDZ (nacinal-komunisti) mogli mirno odahnuti. Bedeničić je voljom naroda, kao nedavno desničar Haider u Austriji i ljevičar Račan u Hrvatskoj došao legalno na vlast. Uzalud bezbrojni, i u biti, bezvezni sastanci tzv. “koordinacije oporbenih stranaka” u Samoboru, na kojima su pravaški delegati dobili proširene vene, tako da je jedan od njih ostao paraliziran (samo jezik mu radi, a i on samo uz podmazivanje škropecom), dok se drugome pomutila pamet: Komunističko pranje mozgova na koordiniranim sastancima oporbenih stranaka u Samoboru od strane lijeve oporbe rezultiralo je odlaskom jednog Pravaša na obljetnicu KPH u Anin Dol, te njegovo isključenje iz stranke Prava.

Samoborski HSLS u koaliciji sa Seljacima i zajedno s njima prima mrvice sa Canjugine trpeze i prihvaća se pozicije vlasti: Anton Miletić sjeda u novi Audi A8 (ili A6 ? ispričavam se ako sam fulao) i postaje voljom glasačke mašinerije HDZ u zagrebačkoj Skupštini friški dožupan. Za to vrijeme Liberalka Dorica Nikolić prihvaća za HSLS direktorske fotelje za svoje dečke u javnim poduzećima Zagreba (u kojima sjede i dan danas), a prije toga su oporbenjaci Šporer i Buković (HSS) postali neutralni politički čimbenici za račun Zlatka Canjuge (jedan od od ove dvojice izdajnika birača je nedavno postao i predsjednik Skupštine NK Dinama). Time je prestala postojati “oporbena situacija” u Zagrebu, kako se duhovito izrazio pokojni Predsjednik. Kao uvertira prestanku oporbene situacije je bivši komunist Radimir Čačić (čovjek koji i danas, dvije godine nakon ovrhe od strane Visokog trgovačkog suda duguje jednom zagorskom poduzeću 10 milijuna maraka) poput Bedeničića u zagrebačkoj Skupštini “pridobio “ jedinu pravašku zastupnicu i ponosno poput purana osnovao svoj Klub zastupnika. Time je izdao birače u Zagrebu – Zagrepčanke i Zagrepčane. Bivši komunist Zdravko Tomac u sprezi s Čačićem izbacuje Paragu iz Udruge 7 oporbenih stranaka, čime je Račanov SDP preuzeo kontrolu nad lijevom oporbom i palicu buduće Vlade, da ne kažem vladavine u boljševičkom stilu. Koaliciju Šestorice obilno pomažu mediji u suvlasništvu Ninoslava Pavića, čak su i Radio 101 i Nino sada na istoj valnoj dužini. Tuđman je posao za oporbu obavio još 1993. godine kada je hrvatskim biračima oduzeo jedinu građansku nacionalnu alternativu – Hrvatsku stranku prava – koju je oteo Paragi i zabranio ju, i kao takvu ju poklonio pravaškom Judi Anti Đapiću.

Stoga je pobjeda Šestorice isključiva zasluga Franje Tuđmana. Iako ga pratio glas boljševika, bivši hrabri predsjednik SDP, ing. Golenko pokazao je kako je Račan boljševik a on Socijalist (komunist) koji se drži demokracije: Račan naglavačke izbacuje druga Golenka iz svoje partije, isto kao što iz partije leti gospođa Vešligaj. Na djelu je “demokratski centralizam” već viđen u vrijeme kada je Račan bio prvi komitetlija Centralnog komiteta, prvo soc. Hrvatske pa onda socijalističke Jugoslavije.

Sada g. Ivo Horvat predlaže okupljanje oporbe u Samoboru po uzoru na Šestoricu u Zagrebu. Zar da opet Filipec postane gradonačelnik, da Bertoša poput Budiše posluži komunistima iz SDP kao smokvin list, a Miletić da kao hadezeov dožupan bude oporbeni koordinator između lijeve oporbe i lukavog Bedeničića? Kakva oporba, takav Bedeničić, kakav Bedeničić, takav trg u Samoboru. A glede trga će Bedeničić slijedeći put pod hipoteku staviti možda crkvu Svete Anastazije, samo da bude gotov do fašnika 2001. godine. Čelnici samoborskih oporbenih stranaka ljevice, odstupite skupa s vašim komprimitiranim vijećnicima (iznimklama svaka čast), i ustupite mjesta mladim nekompromitiranim lljudima u vašim strankama i partijama! Samo s takvima HSP 1861. može Samoboru donijeti socijalni mir i gospodarski napredak. Drugarice i gosođe, gospodo i drugovi lijeve oporbe u Samoboru, ne trebate skidati vaše dvolične maske – tako i tako je fašnik pred vratima, ali skinite s građana svoju hipoteku i odstupite iz politike, ponesite vaše prnje i nemojte zaboravit uzeti sa sobom svog Bedeničića.