RIJEČANIN U VLADI Potpredsjednik Vlade svojim je nastupom šokirao javnost i koalicijske partnere

Potpredsjednik hrvatske vlade Slavko Linić u samo mjesec dana svog mandata svojim je javnim nastupima u potpunosti opravdao najave da će ostati beskompromisan borac za svoje političke ideje.

Kao što je i najavljivao prije stupanja na dužnost, zagovara nemilosrdnu politiku stečajeva, a državnu je blagajnu zaključao kao da je njegova vlastita. Ostvarila su se i predviđanja da će njegova beskompromisnost izazvati konflikte i napukline u koalicijskoj Vladi, pa je sada samo pitanje vremena kada će predsjednici pet stranaka priupitati premijera Račana misli li svom potpredsjedniku sugerirati "smirivanje igre". Nije teško predvidjeti što će tvrdoglavi Linić u tom slučaju odgovoriti svom premijeru. "Tražili ste, gledajte", mogla bi sažeto glasiti Linićeva poruka premijeru i koalicijskim partnerima.

Poznato je da se Linić žestoko opirao preuzimanju sadašnje funkcije jer i sam smatra da je njegova beskompromisnost u suprotnosti s filozofijom nove vlade koja se sastavljena od šest stranaka zasniva na dogovoru i kompromisu. Premijer Račan dobro je upoznat s karakternim crtama Slavka Linića, pa je ipak, ili baš zbog toga, inzistirao na Linićevu prihvaćanju dužnosti, na što je potrošio dane nagovaranja.

Nije trebalo dugo da se metropola uvjeri u način rada Slavka Linića. Kada mu je na vrata pokucalo društvo okupljeno oko Tiska (vjerovnici, izdavači, sindikati, banke), Linić je na uvid zatražio svu postojeću dokumentaciju i time out potreban da je prouči. Nije prošlo niti 24 sata, a Linić je donio odluku - Tisak ide u stečaj. Kratko i jasno.

Dok je ekspresno rješavanje slučaja Tiska prošlo relativno bezbolno, njegovi sljedeći potezi prenerazili su dio javnosti i koalicijskih partnera. Na pitanje stranačkog kolege Ivana Ninića što će Vlada poduzeti kako bi razriješila problem Slobodne Dalmacije, Linić je glatko ispalio kako "za Slobodnu nema nade" ogradivši se pritom da je jedini izlaz u "dobroj volji vjerovnika". Još gore je prošao Dino Debeljuh (IDS) kada je postavio benigno pitanje kada će se nastaviti gradnja Istarskog ipsilona. Linić je u nekoliko rečenica doslovce sasjekao Debeljuha poručivši bez krzmanja da "nastavka radova na Ipsilonu neće biti jer Istrani ne žele plaćati cestarinu".

Izjave o Ipsilonu već su dovele do prvih međustranačkih trzavica, pa je tako ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić već javno prozvao Linića jer "odluku o tome ne može donijeti pojedinac". Još veću političku težinu ima reakcija Damira Kajina i Ivana Jakovčića, koji najavljuju i mogućnost da IDS preispita svoje sudjelovanje u Vladi, zbog Linićeva stava o nastavku gradnje Istarskog ipsilona. Linićevi nastupi, koji za govornicom vitla jezikom kao mačem, nisu se promijenili već godinama, ali je bitno promijenjen politički kontekst.

Nimalo suptilan, bez osjećaja za političke nijanse, političar koji kroz probleme želi proći kao brzi vlak kroz kremšnite, Slavko Linić tek je počeo hrvatskoj političkoj javnosti pokazivati svoje pravo lice. Rijeka ga je dobro upoznala, a Zagrebu tek slijedi razdoblje bolnog privikavanja na njegov način rada.