Recimo, Vladimir Šeks, potpredsjednik bivšeg saziva Sabora, zna se tako strašno uzrujati kad nova vlast štogod ne učini kako je najavljivala, da od te njegove moralne pedanterije naprosto boli glava. Te nije dovoljno smanjen državni budžet, te Sabor je spasio dužnosničke plaće od drastičnog snižavanja, te vrhu sudbene vlasti skinuta su primanja, te fućka se ministrima Fižuliću i Liniću za radnike kad upropaštena poduzeća tako olako guraju u stečajeve, te stopa PDV-a nije snižena nego je to odgođeno za sljedeću godinu, te ovo, te ono. Premda nova vlast doista daje "štof' za takve ljute prigovore - jer ispočetka jedva da joj išta ide kako je planirala - čini se da joj ipak treba dati nekakav popust i strpljenje prije nego što se zaključi da su Račan, Linić, Crkvenac, Fižulić, Radoš i Vujić najnesposobniji ljudi u državi, budale, kukavice i političari bez vizije.

Možda je, naime, točno upravo to da oni nemaju osobito mnogo izlaza u situaciji totalnoga bankrota Hrvatske, a nju je vrlo lako sagledati na svakom koraku. Možda im, dakle, za neke bolje i vidljivije rezultate treba godina, dvije ili tri. Jasno je da će onome tko nema posla dosta antipatično zazvučati pozivi na strpljenje i na realno sagledavanje činjenica, ali pitanje je što drugo Hrvatskoj u ovom tienutku preostaje.

Jer istina je da je Ivica Račan zasad uspio smanjiti državni proračun za 12 posto, a ne za 17 posto koliko je njegova koalicija najavljivala u predizbornoj kampanji. Prema obećanjima, novi je proračun trebao biti za još 3,4 milijarde kuna niži od 45,6 milijardi, koliko je Vlada odredila za ovu godinu. No, HDZ je Račanu predao tragično nelikvidnu državu. HDZ-ovi ministri samo su gospodarstvu ostali dužni ukupno 5,7 milijardi kuna iz proračuna, a Račan taj dug sada mora vratiti, kao što mora servisirati i glomazne anuitete inozemnih kredita. Jednostavno uspoređivanje, dakle, pokazuje kako nova vlada ne bi bila u napasti da iznevjeri vlastita obećanja o razmjerima smanjenja javne potrošnje da je bivša HDZ-ova vlast plaćala sve što je naručivala i da državne financije nije ostavila u totalnom dužničkom kaosu.

Ili, istina je da su izborni pobjednici pristali skresati dužnosničke plaće za 27 posto, a ne za 40 posto koliko su obećavali dok su se natjecali za glasove birača. No, zar je Račan u stanju dovesti u Vladu i u ministarstva bilo kojega profesionalno uspješnog obiteljskog čovjeka za plaću od desetak tisuća kuna kad je taj osuđen na 24 sata rada, rad u nemogućim financijskim uvjetima i stalne kritike javnosti? Takvu entuzijastičku avanturu sebi može dopustiti eventualno Goranko Fižulić koji ima uhodanu i uspješnu privatnu tvrtku, a ostali ne.

Nadalje, svi su razočarani izjavom ministra Crkvenca da 22 posto PDV-a ostaje cijelu ovu godinu, a što je još gore, ostaje i način obračuna PDV a koji mora biti dostavljen državi bez obzira je li posao naplaćen ili nije. Zaposleni u dugogodišnjim hiperzaduženim i devastirariim tvrtkama skandalizirani su bezobraštinom Slavka Linića, koji javno kaže da je stečaj za njih praktički jedina opcija. Umirovljenici se ljute što im se dug, koji ova vlast priznaje, već nije počeo vraćati. Međutim, PDV je vrlo značajna prihodna stavka proračuna, propale tvrtke bi trebalo sanirati proračunskim novcem, a iz proračuna se mora izdvojiti i novac za penzionere.

Račan je, kažu, lagao jer proračun nije dovoljno smanjio. Ali, odakle onda novac, tko će ga dati? Ionako apsurdno visoka javna potrošnja ne može se smanjivati - nego bi je, naprotiv trebalo značajno povećati ako želimo da država istovremeno, odmah danas, namiri štete od svih tih tajkunskopolitičkih krađa kojima je Hrvatska poharana u ovih deset godina, da injektira sredstva u gospodarstvo i poljoprivredu kako bi pokrenula razvojni ciklus, da vrati dugove, da sanira uništene tvrtke i da poveća standard.

Točno je da Račana i koaliciju šestorke nitko nije bičem nagonio da se natječu za preuzimanje vlasti, pa ih zato i treba pozivati na red, ali isto je tako točno da je ono što su zatekli očajno da očajnije ne može biti. Javnost je upravo upoznata s nalazima revizorice Šime Krasić, koji donekle otkriva kako je HDZ trošio novac poreznih obveznika. Fond mirovinskog osiguranja prodavao je, primjerice, nacionalno vlasništvo za 50, pa i 20 posto realne vrijednosti. Kroz Njavrino ministarstvo branitelja novac je curio bez ikakve dokumentacije, na osnovi usmenih dogovora kojima nitko živ više ne može ući u trag. Kome i zašto - ne zna se. Hvidra je u Komercijalnoj banci izgubila četiri milijuna kuna kreditnih jamstava za tvrtke koje nemaju nikakve veze s udrugom ratnih vojnih invalida. Oko 15 miljuna dolara potrošeno je za Haaški sud, a još smo četiri dužni. Pod istragom su Kutle, Gucić, Novalić, Jambo, Herak, Marčinko... ali novac i tvrtke kojima su upravljali nestao je netragom.

Kako i odakle će Račan sve to platiti i nadoknaditi? Tko zna odgovor na to pitanje, neka odmah razapne premijera i njegove ministre. Tko ne zna, neka im da vremena.