Jutarnji list: 1. 3. 2000.
Nakon velikog vala stečajeva slijedi teška kriza u bankama
Piše: Branka Stipić
Nakon vala stečajeva, Hrvatsku će zahvatiti nova teška bankarska kriza. Ljudi iz financijskih krugova, kojima je prebiranje po milijunima kuna dugova i potraživanja svakodnevni posao, pozdravljaju Vladin model stečajeva s preustrojem, prema kojemu poduzeće nakon stečaja nastavlja normalno poslovati. No, pitaju se kako će u svemu tome poslovati vjerovnici jer sama činjenica da je netko otišao u stečaj s preustrojem, a ne u običan stečaj, ne znači da se odjednom stvorio novac za vraćanje dugova.
U stečajevima s preustrojem svi dugovi poduzeća idu u stečajnu masu, iz koje se vjerovnici naplaćuju, ali ne odmah, nego za nekoliko godina, kad poduzeće opet stane na svoje noge i bude u mogućnosti vraćati dugove. I sve je to lijepo dok se takav princip provodi nad nekoliko dužnika.
Međutim, u Hrvatskoj je tridesetak tisuća poduzeća zrelo za stečaj! To znači da tridesetak tisuća teških gubitaša, među kojima su i velike tvrtke, godinama neće moći vraćati svoje dugove. Time će ugroziti svoje dobavljače, koji će također biti u teškoj situaciji i, premda su vjerovnici na papiru, ni na njihovim računima neće biti živoga novca. A neće ga biti ni u bankama, koje su, u globalu, najveći vjerovnici hrvatskoga gospodarstva jer im novac neće vraćati ne samo poduzeća u stečaju nego ni njihovi vjerovnici.
Do trenutka do kada stečajevima s preustrojem oporavljena poduzeća počnu vraćati novac, ni banke ni ostali ne mogu živjeti od zraka.
I zato se mnogi opravdano boje nove bankarske krize, koja bi po svojim razmjerima mogla biti gora od dosadašnjih.
Što je najgore, ta bankarska kriza neće pogoditi samo manje banke i one srednje veličine, nego i domaće divove. A na prvi znak krize, krenut će lavina uplašenih štediša koji će samo ubrzati pretvaranje krize u katastrofu.
Takvog crnog scenarija trebala bi biti svjesna i nova vlada pri svakoj odluci o ste
čajevima. Premda se oni u mnogim poduzećima ne mogu odgađati jer se samo guta novac poreznih obveznika i gomilaju dugovi, valja znati da donose i nove, nimalo lakše probleme.Račanova vlada jednostavno nema mogućnosti da u gospodarskim potezima koje povlači bira između dobra i zla jer tada bi izbor bio jednostavan. Ona samo bira između nekoliko loših scenarija, od kojih jedan mora provesti.
Koji će to scenarij biti, bilo bi korisno znati prije donošenja proračuna za 2000. Da bi izabrala bolji, u proračunu bi se, prije svih ostalih obveza, trebalo naći vraćanje dugova države hrvatskome gospodarstvu, jer su zbog tih dugova mnogi propali ili su na rubu propasti. Mnogi stručnjaci procjenjuju da bi se upravo s onih pet do šest milijardi kuna koje duguje država i
li njena poduzeća strašilo nelikvidnosti bitno oslabilo i da bi to bilo dovoljno za pokretanje novoga gospodarskog ciklusa.U protivnome, mogle bi se ostvariti crne prognoze o novoj krizi u bankarskome sustavu, prema kojoj će sve dosadašnje krize izgledati kao dječja igra.