RIJEKA - Malo je rekla potpredsjednica Vlade Željka Antunović, kad je konstatirala da je prolongiranje primjene novog Zakona o doplatku za djecu politički nepopularan potez. Ukoliko sudimo po reakciji javnosti i brojnosti negodujućih poziva našoj redakciji, onda je, nakon smanjivanja plaća većine dužnosnika nesukladno predizbornim obećanjima, najava da se primjena spomenutog Zakona odgađa s 1. ožujka ove godine na 1. siječanj 2001. gadan minus novoj vlasti.

Građani mogu sve razumjeti; i to da je stara vlast ovom obvezom “minirala” novu i to da novaca nema, da je zakazala priprema i da je zakon nedorečen, no kako razumjeti i opravdati činjenicu da je Vlada ow svoju odluku objavila 48 sati prije “starta” Zakona. Građani već gotovo mjesec dana s bezgraničnim strpljenjem po raznim službama prikupljaju silnu dokumentaciju za ostvarenje prava koje bi neznatno moglo popraviti njihove obiteljske prihode. Zbog tih 48 sati ne može se, uz uvažavanje svih naslijeđenih repova, ovaj korak Vlade nazvati odgovornim, dapače on je krajnje nekorektan prema građanima. Zakon je, naime, svima, pa i sadašnjoj Vladi poznat od srpnja prošle godine kad su ga objavile i Narodne novine. Trebao je ispraviti institucionaliziranu nepravdu, apsurde naše socijalne države - omogućiti da pravo na barem simboličnu pomoć dobiju i egzistencijalno najugroženiji oko 270 tisuća djece obrtnika, seljaka i poljoprivrednika te nezaposlenih.

Predstavnici Vlade - ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović i potpredsjednica Antunović - objasnili su da bi ostvarivanje toga prava, ukoliko bi počela primjena novog Zakona, državni proračun “stajala” oko 2 milijarde kuna ili 800 milijuna više nego do sada. Iznoseći da bi sadašnji broj korisnika od oko 370.000 bio povećan na oko 600.000, upustili su se u procjene ria temelju ničega: rekli su da je zbog nedostatka točnih podataka o broju djece koje bi Zakon obuhvatio, nemoguće planirati novac.

Utvrđivanje prava na doplatak za djecu ovisi o “imovinskim i dohodovnim cenzusima roditelja, odnosno prihodima kućanstva u kojem djeca žive", a te “dohodovne cenzuse” utvrđuje upravo Vlada na temelju prosječne plaće svih zaposlenih u prošloj godini. Tek kada stignu prošlogodišnje “prosječne plaće” Vlada će moći utvrditi imovinski cenzus, i tek će tad moći utvrditi koliko je korisnika i koliko će novaca za to trebati. Stoga je trebalo prihvatiti sugestiju mnogih, i ne prolongirati primjenu za gotovo cijelu godinu. Upitne su i tvrdnje spomenutog Vladinog dvojca da provedba novog Zakona nije organizacijski pripremljena.

- Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži učinio je sve pripreme za “start” novog Zakona, komentirao je jučer Marijan Križić, zamjenik ravnateljice Državnog zavoda. Isto tako, doznajemo da je većina županijskih ureda za rad, zdravstvo i socijalnu politiku učinila glavninu priprema za preuzimanje tog posla od HZMO-a. Mirovinski je zavod, izjavio je još prekjučer Marijan Žižanović, dio spisa proslijedio županijskim uredima te preraspodijelio dio radnika koji su se bavili dječjim doplatkom. Stari su zakoni spremni, čekamo i podatke Zavoda za statistiku o porastu plaća i troškova života u prošloj godini, o čemu ovise prava i cenzusi, rekao je. Dakle, u svemu se kasni više od dva mjeseca, pa će biti velikih problema - očekujem da će predmeti biti rješavani sve do 1. rujna, poručio je Žižanović, moleći građane za strpljenje.

Napokon, o pravednosti i ulozi doplatka za djecu u životu prosječnih hrvatskih obitelji, dakako onih kojima će zakonom i dalje ta “privilegija” biti dostupna, najbolje govori podatak da se doplaci po jednom djetetu mjesečno kreću od 30,81 kuna do 331,32 kune.