ŠTO JE VINKO SINDIČIĆ IZ ŠKOTSKOG ZATVORA PRED IZRUČENJE HRVATSKOJ PISAO POKOJNOM PREDSJEDNIKU TUĐMANU
ZDRAVKO MUSTAČ I JOSIP PERKOVIĆ STOJE IZA ATENTATA NA BUŠIĆA I ŠTEDULA

Pismo je pisano na engleskom jeziku, a razloga tome je autor pojasnio na samom početku:
"Štovani gospodine Tuđman, razlog moga očitovanja na engleskom, a ne na hrvatskom ili bilo kom drugom jeziku je u interesu drugih zainteresiranih, koji govore različitim jezicima, te smatram potrebnim očitovati se na jeziku razumljivom diljem svijeta."
U sljedećem pasusu Sindičić Tuđmanu objašnjava razloge zbog kojih mu se odlučio obratiti:
— Ovo Vas može iznenaditi, no činjenica je da sam osobno, prije godinu dana, zamolio Josipa Perkovića da Vam se, po mojim uputama, obrati. Kako on to nije učinio, pismeno Vam se obraćam.

Sljedeći dio pisma "govori" o zahtjevu Hrvatske za Sindičićevim izručenjem:
— Obavijestili su me nadležni organi britanskih vlasti da je Hrvatska, čiji ste Vi predsjednik, tražila moje izručenje. To je sve što o tome znam, za sada. No, zapreka postoji u činjenici da se zločin, za koji Hrvatska traži moje izručenje, dogodio na državnom teritoriju Francuske, a ne, na Vašu žalost, na teritoriju Hrvatske. Time Hrvatska ostaje samo u ulozi treće strane, bez ikakve nadležnosti u navedenom predmetu.
Kako sam zaključio da osnovni razlog podnošenja zahtjeva za izručenje, te britanska volja da udovolji tom zahtjevu, leži u međunarodnoj zavjeri s ciljem pružanja pomoći pri zajedničkom rješavanju problema koji se odnosi na mene.

Autor pisma, potom, govori o svojoj spremnosti "dolaska" u Hrvatsku:
— U svjetlu navedenih činjenica odlučio sam se "vratiti" u rodnu Hrvatsku, no zaobilaznim putem. Namjera mi je suočiti se s optužbama koje su razlog hrvatskog zahtjeva za moje izručenje, no pred nadležnim francuskim sudom. Moj savjet je, jednako kao i moj zahtjev Vama, da predate svu raspoloživu dokumentaciju, koja se odnosi na optužbe Hrvatske protiv mene, nadležnom francuskom tijelu kako bi im se omogućilo eventualno provođenje postupka.

Sindičić se u sljedećem dijelu pisma tuži na svoje zatočenje u Škotskoj:
— Zatočen sam u ovoj državi na temelju javno izrečenih optužbi. Svi tzv. dokazi su primitivna izmišljotina, uključujući i činjenicu da Nikola Štedul nije niti ubijen, niti ranjen. Sve povezano s navedenim je orgijastična fantazija. Iako su Britanci bili instrument za izvršavanje cijele koještarije, nesumnjvo vodio ju je Zdravko Mustač i njegov sljedbenik Josip Perković.

Ne želim imati ništa s dubokim neznanjem naivnih koji o ovome ne znaju ništa, tražeći svoj opstanak unutar britanskih tajnih službi. Ja sam ih dobro poznavao, i prije no što ste Vi postali službeno politički aktivni. Oni su metodom subordinacije izdali naredbe koje sam odbio izvršiti, ali po britanskoj ingerenciji sam se ipak našao u zatvoru. Nastavili su dalje s glavnom optužbom o navedenim ubojstvima koja sam trebao izvršiti, no i s ostalim optužbama.

Nastavak pisma se direktno odnosi na onoga kome je i upućeno:

— Ako ništa drugo, ni vi niti Vaši britanski suučesnici, ne možete poreći saznanje o stvarnom djelovanju Vaših sljedbenika. Na Vama je etička i moralna obaveza, kao i dužnost, jednako tako i na Britancima, da u skladu s odredbama međunarodnog krivičnog prava postupite prema ovoj gospodi. Vi i Britanci ste pokrenuli sve ovo, a ne ja, zar ne? Niti Vi, niti Britanci ne možete biti arbitri u sporu u kom ste i sami sudionici. Ako ustvrdite da nemate nikakve dokaze o gore navedenome, ustupit ću Vam ih osobno.

Zdravko Mustač i njegov sljedbenik bili su i još su, iako sada u drugoj odori, Vaši najbliži suradnici. Isti oni koji su bili iza naredbe zbog koje sam se našao u Škotskoj. Sada se pripremam napisati materijal za optužnice protiv obojice, Zdravka Mustača i njegova sljedbenika Josipa Perkovića, za različite relevantne organe uglednih država koje su se susretale sa sličnim ozbiljnim optužbama, posebno onima koje se odnose na zločine kao što je onaj u Parizu i kao dodatak ovaj zločin sada. Nadam se da će taj materijal za optužnice doći na stolove relevantnih tijela tih država.

— Unatoč svemu, nepotreban korak koji sad pravim nakon gotovo 10 godina provedenih u britanskom zatvoru i, također, ovim ogorčenim tonom formulirano pismo koje šaljem, ne može me inkriminirati za nanošenje štete hrvatskim interesima, jer to ne činim. To ste bili Vi i Vaši sljedbenici koji ste željeli očistiti Augijevu štalu. I ja sam za istu stvar, no to je Vaša štala iz koje se smrad širi. Ova afera je, što se mene tiče, do sada bila samo preludij za remek-djelo. Svi moji neprijatelji, bez iznimke, bit će pogođeni.

Naime, ljudi koji sjede u kućama od stakla ne bi smjeli bacati kamenje. Prije no završim ovo pismo, molim, dopustite mi da izrazim svoje obećanje. Ovo što ću pokrenuti nije usmjereno protiv hrvatske države i njezinih interesa, niti protiv hrvatskog naroda općenito, ali će biti odgovor ad rem, ad hominem samo u onoj mjeri koliko je to neizbježno. Uvjeravam Vas u svoju duboku i iskrenu naklonost ubuduće, kao i u odanost hrvatskoj državi i naciji. Iskreno vaš Vinko Sindičić."
Napomenimo kako je Sindičić, nakon što je pročitano ovo pismo, istakao da je ovo do sada najbolji prijevod, premda ne i realan, a da ga je pisao u tadašnjim okolnostima