SKUPI KRUMPIR Jambo je vojsci prodavao krumpir po 6 kuna za kilogram, grube istočnonjemačke vojničke džempere po cijeni kašmirskih, a poslovne prostore "Razvitka" prodao je sam sebi

Koliko je zapravo u pet godina na mjestu izvršitelja neretvanskog namjesnika Luke Bebića, prošlo kroz njegove ruke, teško će se ikad doznati, ali je sigurno da je imao i velike troškove. Ako je Jambo parazitirao na budžetu Ministarstva obrane RH baveći se unosnom trgovinom s vojskom, sigurnoje da je povelik krug onih koji su parazitirali na njemu. Od političkih zaštitnika do određenih braniteljskih skupina, kojima je godinama bio sponzor i donator.

Stipe Gabrić Jambo najbolji je primjer gluhoće i sljepila korumpiranog aparata HDZ-a i svih njegovih mehanizama, od politike do pravosuđa i policije. Iako su sredinom devedesetih Metkovićem tutnjale noćne eksplozije od bombi podmetnutih pod vozila svakojakih protivnika, okolica nije šutjela. Jambo je napravio grešku kad je, kao čovjek s najjačim političkim zaleđem, zaigrao na sve. Prvi veliki skandal, prvi slučaj prisluškivanja šefa hrvatskih tajnih službi, kreće od njega i njegova političkog zaštitnika Luke Bebića, ali da se tad, 1995., u kriminogenom okruženju meke granice, nije našlo nekoliko hrabrijih ljudi, kakvih se nije moglo naći ni u manje ugrijanom okruženju, prvi dokaz sprege tajkuna s visokopozicioniranim političkim mentorima nikad ne bi izišao na vidjelo.

Što se dogodilo? Luka Bebić, tadašnji šef svih tajnih službi digao je slušalicu u Zagrebu i okreenuo broj Jambova mobitela u Metkoviću: Počeo mu je davati upute kako da sruši vlast u "Metkovki", mjesnoj tvornici kruha i tjestenine. U razgovoru od nekoliko minuta on i Jambo složili su se da će, ako treba, umjetno stvoriti krizu, zaustaviti isplatu plaća i izvesti na ulicu sve radnike poduzeća, pa neka poslovodstvo misli kako da s tim iziđe na kraj.

Ali, razgovor je snimljen, a snimkaje bezuvjetno ponuđena "Globusu". S ljudima koji su je imali sastao sam se nekoliko dana poslije u Hotelu "Ston". Objavili smo je već u sljedećem broju, u formi dramskog dijaloga između Bebića i Jamba, s točkicama umjesto nepristojnih izraza kojima su njih dvojica častili svoje lokalne protivnike. Uslijedila je reakcija na zasjedanju Sabora: Te srijede, iz saborskih klupa, Luka Bebić mahao je cmo-bijelim "Globusom" pitajući se kako je moguće da njega, šefa svih hrvatskih tajnih službi, prisluškuju, snimaju i to još objave.

Nije stalo na tome. Provedena je policijska istraga: svi akteri, uključujući i novinara, podvrgnuti su obradi, a javile su se i "subjektivne snage". Jedan od kolega iz "Vjesnika", s pozicije predsjednika Suda časti Hrvatskog novinarskog društva, pokrenuo je postupak zbog nepoštovanja novinarskog kodeksa objavom snimke privatnog telefonskog razgovora. Najpošteniji je bio Luka Bebić. Ni u jednom od nekoliko intervjua nije zanijekao da je vrpca autentična. No, ipak je pokrenuta policijska istraga.

Godine 1996. i 1997. "Globus" je objavljivao dokumente o Stipi Gabriću Jambu i logističkom centru Hrvatskog vijeća obrane u Grudama te o vezi izmedu "Razvitka", kojem je Jambo bio na čelu, i privatne tvrtke "Jambo". Dovoljno je bilo toga i za službeni postupak. Materijali su se gomilali godinama i stoga nije čudno što Anto Rusković, županijski državni odvjetnik, nakon izbora otvara istražni postupak riječima da ima oko 400 kilograma dokumenata. Ako je riječ o uobičajenom 80-gramskom papiru, u Državnom se odvjetništvu prikupilo oko 5000 četvornih metara dokumenata, ili 1000 kvadrata po godini!

U papirima je bilo manje više sve: prodaja krumpira HV-u i HVO-u po cijeni od 6 kuna za kg, na količinu od 10 tona; prodaja grubih istočnonjemačkih vojničkih džempera po cijeni civilnih, kašmirskih; rasprodaja poslovnih prostora "Razvitka" samom sebi po superpovoljnim cijenama; troškovi službenih putovanja na razini Ministarstva vanjskih poslova i slično.

Stipe Gabrić Jambo, nakon objavljivanja pristaje u intervjuu "Globusu" iznijeti odakle mu bogatstvo. U svom novom mitsubishiju pajero vozio nas je dolinom Neretve kroz nepregledne nasade kupusa. Ta je biljka vrlo profitabilna, objašnjava, to je rana sorta koja daje ekstraprofit. Fotografira se u kupusu za ilustraciju tog čuda. Na pitanje nije li posrijedi sukob interesa kad direktor "Razvitka" sam sebi rasprodaje poslovne prostore "Razvitka" odgovara: "Gospodine Masle, pa nismo mi više u komunizmu."

Ta će banka poslužiti kao premosnica Novalićevoj osječkoj Gradskoj banci prema vjerovnicima, dijeleći kredite bez ikakva osiguranja. Gradska banka nije davala kredite sumnjivim vjerovnicima nego je novac prosljeđivala Neretvanskoj gospodarskoj banci, a ona ga je potom plasirala u kredite. U stečajnom se postupku pokazalo da je tako prokockano oko 20 milijuna kuna!

Stipu Gabrića bogatstvo nije napravilo nedodirljivim, osornim čovjekom. Iako je objavljen oveći fajl o temi zarade u doba rata i grabežljivosti općeg tipa, moćni Metkovčanin, okružen svim vrstama pripuza - među kojima i braniteljima Domovinskog rata iz Merčepove udruge - bio je uljuđen i ljubazan. Na glasu kao čovjek široke ruke kad je riječ o novcu, znao je pitati kako se živi od "tog" novinarskog posla i može li se prehraniti obitelj, što se moglo svakako shvatiti. Volio je pokazivati svoju obiteljsku kuću i naglašavati kako su Gabrići uvijek voljeli raditi na zemlji. Također je ponosno pokazivao zlatnu karticu Merčepova UHDDR-a, uz objašnjenje da samo rijetki imaju taj zlatni komad plastike, sličan zlatnom American Expressu.

U politici, Jambo je prvi u Hrvatskoj primijenio dva scenarija. Iz metkovićkog HDZ-a iznjedrio je takozvanu Nezavisnu listu na lokalnim izborima i 1997. uvjerljivo pobijedio, te postao gradonačelnik. U lokalnim okvirima priredio je rastrošnu predizbornu kampanju u kojoj je, po nekim izvorima, potrošio blizu 3 milijuna DEM, angažirajući estradne zvijezde na predizbornim skupovima, časteći puk janjetinom i plaćajući po 150 maraka isticanje svoje slike na stražnjem staklu auta. U kampanji je potrošio vjerojatno koliko i svi drugi gradonačelnici zajedno.

Nakon pobjede na izborima, čini se, više nije bilo prepreke ni načina da se spriječi bujanje poslovnog carstva. Preuzimanje potencijala "Razvitka", nekoć najvećeg trgovačkog lanca u Dalmaciji, urodilo je bujanjem privatne firme "Jambo", koju vodi brat Božo, danas suokrivljenik. U "Razvitku" je, primjerice, gotovo stotinu radnika prijevremeno umirovljeno, no većina njih koji su, kako u Metkoviću kažu, vrijedili, nalaze posao u Jambu. Afera s preranim umirovljenjem, jedan od krakova poznate splitske afere, bilo je posljednje Jambovo prikazanje u novinama za HDZ-ove vlasti. Godine 1998. protiv njega se malo-pomalo okreću svi saveznici uključujući i braniteljske udruge.

U dubrovačkim političkim krugovima smatra se da je bio jedan od ključnih igrača na skupštini HDZ-a Herceg-Bosne, kad je, protivno volji predsjednika Tuđmana, za predsjednika, umjesto umjerenjaka Bože Ljubića, izabran Ante Jelavić. Kruži priča da je glasovanje podmazano čak sa 50 tisuća DEM po glavi člana skupštine, što, poznavajući tamošnje političke običaje, nikog ne bi šokiralo.

Kako se u tom krugu baratalo novcem, svjedoči i epizoda s Ivanom Markotom, vlasnikom tvrtke "Adriaplast" iz Metkovića, koji bi se uskoro mogao pojaviti kao svjedok u istrazi. U maniri hrvatskih, o financijskim normama loše informiranih, tajkuna, Markota se našao u Beču sa 1,4 milijuna dolara gotovine i s čvrstom namjerom da novac položi na račun u jednoj banci. Novac je zaprimljen, ali kako svaki iznos veći od 10 tisuća DEM u gotovini svuda u Europi podliježe kontroli, austrijska policija Markoti je na povratku u Hrvatsku dala "flastere", tj. policajce koji su se povezali s MUP-om. Markota je uhićen i sproveden u dubrovački zatvor, gdje je proveo neko vrijeme. Pokazalo se da na ime trgovine vojnom opremom ima isplatiti Jambu čak 780 tisuća DEM, a na popisu su se našli UHDDR sa 320 tisuća DEM i stanoviti Škegro, kojem je dužan 200 tisuća DEM. Markota je, navodno, pušten na izravnu intervenciju Gojka Šuška.

Posljednju godinu-dvije Jambo se privatno, a jedanput čak i javno, počeo tužiti da je žrtva reketera s raznih strana.

U županijskim krugovima već se dugo govori da su pojedini čelnici Hrvatske demokratske zajednice i tajne policije, blokadu financijskih nalaza masno naplaćivali. Govori se o 100 do čak 200 tisuća njemačkih maraka po usluzi, što ih je Jambo morao plaćati da bi ga pustili s mirom. Prošle godine iznenada je pukla veza sa županijskim i metkovićkim UHDDR-om. Iako su pojedini lokalni merčepovci znali prijetiti novinarima zbog Jamba, odjedanput su se i sami pretvorili u one koji potežu novinare za rukav u želji da se objave njegovi gafovi. Što se tu dogodilo, možda će objasniti sam Jambo ako pravosuđe ozbiljnije začeprka po njegovim poslovima, no zasad kako tvrdi njegov odvjetnik Krešimir Krsnik, ne želi ni o čemu razgovarati s novinarima, čak ni o reketu, kojega je, navodno, žrtva. To, zacijelo, nije slučajno, jer brani čovjeka koji voli pričati.

Nije poznato da je Jambo poput većine tajkuna, Kutle, Barača, Novalića, prinosio darove hrvatskom suverenu. Dok su oni darivali predsjedničku obitelj slikama i izdašnim novčanim prilozima za fundaciju Spasimo djecu Hrvatske, o čemu su mediji opširno izvještavali, Jambo se isprsio samo jedanput: na aukciji amaterskih slika na Širokom Brijegu kupio je portret Gojka Šuška za 350 tisuća DEM, od čega se autor, seoski amater, nije danima oporavio.

Ljudi koji dobro poznaju Jamba tvrde da bi on mogao najprije progovoriti ako postupak krene ozbiljnijim tijekom. Premda na novinare i fotoreportere pušta gorile, što, sigurno, obilato honorira, Jambo, nedvojbeno, nije mafiozo kojem je omerta na prvome mjestu. Među svima okrivljenicima diljem Hrvatske on najbolje može posvjedočiti o nekoliko ključnih pitanja iz bliske prošlosti koja su Hrvatsku stajala međunarodne osude i gotovo izolacije. To su, redom, sprega HDZ-a i organiziranog kriminala, način financiranja i funkcioniranja hunte HVO-a u Herceg-Bosni, pranje novca iz Ministarstva obrane RH, koliko je novca hrvatslah poreznih obveznika završilo u generalslam džepovima, način funkcioniranja famozne inženjerije HVO-a...

Epizoda Antuna Novalića u Pločama - kupovina, sanacija, pa stečaj Neretvanske gospodarske banke (NGB) nastala je pod patronatom istih mentora, kao i u slučaju Stipe Gabrića, koji nije bio zainteresiran za bankarske poslove. Jambo je imao pouzdanije izvore prihoda godinama poslujući s najvećim potrošačem hrvatskog budžeta, Ministarstvom obrane. Stoga je NGB ponuđena osječkom veleposjedniku.

Po Vedranu Sršenu, bivšem direktoru NGB-a, čim je došao u posjed većinskog paketa te banke, Novalić je zatražio kredit od 25 milijuna kuna, što poslovodstvo nije prihvatilo, te su Sršen i dva člana Uprave NGB-a, potkraj 1997, smijenjeni, a na njihovo mjesto postavljeni su Ijudi bez bankarskog iskustva.

Za Novalićeva raspolaganja većinskim paketom dionica, NGB je, zapravo, u ime osječke Gradske banke, podijelila više od 20 milijuna kuna kreditima raznim vjerovnicima, većinom malim tvrtkama s temeljnim kapitalom od po nekoliko tisuća kuna, bez osiguranja naplate. To je jedan od razloga zašto je NGB dospjela u sanaciju Narodne banke Hrvatske, odakle je za likvidnost bilo osigurano 16 milijuna kuna. Budući da NGB nije mogla vraćati ta sredstva prema centralnoj banci, NBH je pokrenula stečajni postupak zbog nevraćenih 12,5 milijuna kuna.