KOLIKO JE NOVCA "NESTALO" IZ HRVATSKE U POSLJEDNJIH DESETAK GODINA
TAJKUNI "ISISALI" IZ DRŽAVE STOTINE MILIJUNA DOLARA?

Koliko je kapitala otišlo iz Hrvatske tijekom proteklih desetak godina? Iako je po prirodi stvari nemoguće očekivati bilo kakav precizniji odgovor na to pitanje, jer uistinu nitko ne može točno znati koliko je ukupno novca izneseno iz Hrvatske, začuđuje što nadležne institucije ne raspolažu ni osnovnim procjenama.
Tako se u Ministarstvu financija zainteresirane šalje iz odjela u odjel, od kojih niti jedan nije zadužen za problematiku prebacivanja kapitala izvan hrvatskih granica. Pri Ministarstvu, doduše, postoji Ured za sprečavanje pranja novca, no njegova je aktivnost ograničena samo na "prljavi", ali ne i na ostali novac koji odlazi u inozemstvo. U svakom slučaju, u svom dvogodišnjem radu taj je ured prijavio za daljnje procesuiranje ukupno 13,43 milijuna maraka, od čega se u inozemstvu pokušalo prati 9,6 milijuna maraka. Prema bilo kojoj procjeni, ta je svota tek djelić ukupne mase novca koja se odlijeva u inozemstvo. U svakom slučaju, zainteresirane iz Ministarstva financija upućuju na Hrvatsku narodnu banku, odakle stižu tek štura priopćenja kako "HNB ne raspolaže procjenama iznosa novca koji je nezakonito iznesen iz Republike Hrvatske".

U nedostatku pravih informacija javnost se mora zadovoljiti rijetkim istupima čelnika Ministarstva financija. Među najkonkretnijima do sada je bila izjava donedavnog ministra financija Borislava Škegre, koji je prilikom jednog od savjetovanja ekonomista u Opatiji upozorio da je "određeni obujam novca iz Hrvatske pobjegao na Djevičanske otoke". Prošle se godine oglasio i tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Penić, pohvalivši se da zna tko je iznio milijune maraka u inozemne banke.

Na žalost, osim tih površnih izjava, dvojica ministara nikada nisu napravila i korak dalje, ocijenivši svoje neupotrebljive informacije sasvim dovoljnim za mirnoću vlastita sna. Jedan od rijetkih koji su se usudili dati vlastitu procjenu o količini "isisanog" kapitala, Branimir Lokin, direktor Sektora za gospodarsku strategiju Hrvatske gospodarske komore, iznio je brojku od okvirno sedam milijardi maraka, i to samo u razdoblju od 1994. do 1997. godine, na što su reagirali neki drugi stručnjaci svodeći te brojke na, po njima realnijih, par stotina milijuna dolara.

Kako je zakonski regulirana ta problematika? Hrvatska nacionalna valuta ima konvertibilnost, što znači da je fizičke i pravne osobe u Hrvatskoj mogu pretvarati u strane valute za sve tekuće transakcije. Međutim, konvertibilnost kune ne uključuje kapitalne transakcije, pa građanima nije dopušten izvoz kapitala u inozemstvo. Hrvatski građani mogu slobodno kupovati devize ili koristiti svoje devizne štedne uloge za potrebe pri putovanjima u inozemstvo ili za plaćanje, uz predočenje računa na carini, uvoza robe ili korištenja inozemnih usluga. Stoga bi i eventualno iznošenje ušteđevina podignutih s računa u hrvatskim bankama iz naše zemlje, a radi deponiranja u inozemstvu, bilo protuzakonito ponašanje, a takvo počinitelji, logično, ne prijavljuju ni Hrvatskoj narodnoj banci ni bilo kojoj drugoj državnoj ustanovi. Prema zakonu, građani Hrvatske mogu maksimalno iz zemlje iznijeti tri tisuće njemačkih maraka, od čega tisuću slobodno, dok za preostale dvije tisuće maraka moraju imati potvrdu da su podignute s deviznog računa ili kupljene kod ovlaštene banke ili mjenjačnice. U iznimnim slučajevima poput iseljenja, školovanja ili liječenja u inozemstvu moguće je iznijeti više od navedenog iznosa, ali samo uz suglasnost HNB-a.

Kada se govori o iznesenom novcu iz Hrvatske, uglavnom se misli samo na novac koji su tajkuni stavili na svoje privatne račune u inozemstvu iako je takav iznos, po nekim tvrdnjama, u ukupnom odlivenom kapitalu iz zemlje zapravo najmanji. Najvećim dijelom novac je otišao kroz ulaganja u inozemstvu, a dio kapitala iz zemlje su iznijeli mali i srednji poduzetnici s namjerom da ga opet vrate i ulože u Hrvatskoj. Odljev kapitala se pravda prevelikim poreznim opterećenjem i nedovoljnim poticanjem ulaganja. Što se tiče samih investicija hrvatskih poduzetnika u inozemstvu, uglavnom je riječ o investicijama i poslovima na tržištima zemalja nastalih raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza, te u Poljskoj, Mađarskoj i Češkoj. Kapital su tamo ulagala bivša velika državna poduzeća, a u posljednje vrijeme svoj interes u širenju poslovanja na tim područjima pronalaze i privatne tvrtke. Tako barem smatraju zagovornici ružičaste teze o odljevu kapitala iz zemlje, prema kojoj bi se taj novac mogao vratiti čim bude oplođen, a u Hrvatskoj stvorena povoljnija poduzetnička klima.

S druge strane, najveći pesimisti su uvjereni kako je hrvatski kapital ipak završio na inozemnim računima pripadnika hrvatske političko-gospodarske elite koja je, što bi trebali dokazati i neki od stidljivo pokrenutih sudskih procesa, dogovorno isisavala novac iz domaćega gospodarstva i iznosila ga na strane račune. Ako je ta varijanta bliža istini, tada ne valja puno očekivati od idealističkog očekivanja "da će se opljačkani novac vratiti" i da će tada Hrvatskom poteći med i mlijeko.