SLOBODNA SAZNAJE ŠTO ZAPRAVO SADRŽE DOKUMENTI PRONAĐENI U SEFU PREDSJEDNIKA MESIĆA
Jokeri dobivali zapovijedi iz Zagreba!

Pronađeni dokumenti o događanjima u srednjoj Bosni dokazuju da je bivša vlast HDZ-a namjerno žrtvovala generala Tihomira Blaškića u Haagu, kako bi zaštitila naredbodavce i izvršitelje zločina, a dokumenti navodno teško optužuju Matu Bobana, Franju Tuđmana i Gojka Šuška, potvrdilo je Slobodnoj Dalmaciji nekoliko dobro upućenih izvora.

Prema dokumentima izvučenima iz sefa Predsjedničkog ureda, general Blaškić žrtva je počinjenih zločina koje nije mogao kontrolirati niti na njih utjecati iako je formalno bio zapovjednikom HVO-a za srednju Bosnu. Prema dokumentaciji koju HDZ-ova vlast do sada nije željela predočiti Haaškome sudu, general Blaškić bio je grubo izmanipuliran, izvješća s terena bila su falsificirana, a nakon što je naredio istragu, do nje nikada nije došlo. U dokumentima se navodi odgovornost desetorice ljudi s terena, a spominju se Paško Ljubičić, zapovjednik tzv. Jokera, paravojne formacije koja u stvarnosti nije primala zapovijedi ni od koga i funkcionirala je samostalno, te Anto Slišković. Paško Ljubičić je u posljednjih nekoliko godina viđan u Zagrebu, i to u pravilu u pratnji jedne od hrvatskih obavještajnih službi. General Blaškić u samom sudskom procesu nije mogao zadovoljiti sud u Haagu jer u pravilu nije otkrivao imena počinitelja zločina, iako je za njih znao, pa i u toj činjenici treba tražiti razloge izuzetno visoke zatvorske kazne. U negativnom kontekstu Blaškić je jedino u iskazu pred Haaškim sudom spominjao upravo Paška Ljubičića.

Događaje u Ahmićima Blaškić je zbog blizine svojega zapovjednog mjesta vidio s prozora zapovjedništva, a nakon što je vidio crni gusti dim i čuo detonacije, Blaškiću nije dopušten pristup tom području. Nakon što je zatražio izvješća o događajima, ona su bila falsificirana. Zanimljivo je da se "iskopani" dokumenti tiču događaja između 1992. i 1994. godine, a ne samo slučaja "Ahmići". Prema vrlo pouzdanim izvorima, dokumenti ne upućuju samo na lokalne nalogodavce i izvršitelje, već vrlo jasno naznačuju i politički aspekt vođenja politike prema Bosni i Hercegovini. Oni koji su upoznati sa sadržajem dokumenata navode kako se iz njih posebno jasno vidi politika HDZ-a po kojoj je trebalo učiniti sve da se napravi "ognjem i mačem" takva etnička slika koja bi poslije omogućila što lakšu podjelu BiH.
Nije tajna da je upravo Gojko Šušak nagovorio generala Blaškića na dobrovoljni odlazak u Haag. Blaškić je za HDZ bio vrlo zahvalno "žrtveno janje" jer se pretpostavljalo da neće "izdati" tadašnju aktualnu politiku, a s druge strane pratio ga je glas pozitivca i vojnika profesionalca predanog moralnim načelima. S takvim Blaškićem u Haagu, tadašnja vladajuća garnitura računala je da je on dovoljan, te da ključne dokumente nikada neće morati predati. Umjesto toga, HDZ je govorio o tome kako međunarodna zajednica želi kriminalizirati cijeli hrvatski narod, a ta jeftina retorika u nekim medijima ostala je i nakon promjene vlasti u Hrvatskoj.

Zbog svega je Haaški sud odredio previsoku kaznu generalu Blaškiću koji je tako postao dvostrukom žrtvom — onih koji su se iza njega pokušali sakriti te samog Haaškog suda koji je pokazao mišiće na do sada najviše rangiranom osumnjičeniku u Haagu, koji je platio cijenu sakrivanja činjenica. Poznavatelji funkcioniranja Haaškog suda kazali su Slobodnoj, među ostalim, kako je ovako previsoka kazna Blaškiću dokaz da sud nije politiziran. — Da se Haaški sud rukovodio političkim razmišljanjem, onda bi kazna Blaškiću, s obzirom na političke trendove vezane uz Hrvatsku, trebala biti puno manja. Ovakav spektakularni prevrat otvara mnoga pitanja i potrebu za velikim promjenama u percepciji onoga što je Hrvatska radila u BiH. Dokumentacija u obliku povjerljivih dokaza stavlja dodatni teret na optužbe za Čerkeza, Kordića i Rajića, koji sada mogu očekivati još teže kazne, a predajom nađenih dokumenata nova hrvatska vlada stavila se u poziciju spašavanja Tihomira Blaškića, nakon što je od one ranije gurnut u Haag. Teška kazna za Blaškića natjerala je Račanovu Vladu na još bržu reakciju onoga što je obećala — efikasnu suradnju s Haaškim sudom kako bi se zaštitila svetinja Domovinskog rata, odnosno odjeljivanja zločina od obrane od agresora. Haaški sud bi zasigurno, ako nema dokumenata za konkretne osobe koje su počinile zločine nakon tih akcija, mogao pozvati hrvatske zapovjednike, koji su, isto kao i u slučaju Blaškića, formalno odgovorni.