Prošli tjedan sve se vrtjelo oko državnog proračuna. Uz velike muke, Račanov kabinet usuglasio je najvažniji državni dokument predlažući da ovogodišnji budžetski rashodi iznose čak 48,3 milijarde kuna. Od obećanog velikog smanjenja proračuna za sada nema ništa, a jednako su razočarani njime i radnici i poslodavci.

Za gotovo 200.000 zaposlenika (državnih službenika i namještenika) predloženo je smanjenje plaća, a poslodavcima je ponuđeno tek minimalno porezno rasterećenje (20 posto poreza na dobit umjesto 35 posto i oslobađanje reinvestirane dobiti od poreza). Uz povećanje osnovice za plaće, država kani gospodarstvu ostaviti oko 1,5 milijardi kuna dosadašnjih poreznih prihoda. No, kako bi pokazala da se dugoročno ipak može računaii s ozbiljnijim smanjenjem porezne presije, paralelno s proračunom Vlada će pred zastupnike poslati i izmjene zakona o PDV u koje bi na snagu trebale stupiti iduće godine.

DRŽAVA VRAĆA DUGOVE Do tada, država će pokušati ublažiti porezni teret uvođenjem financijske discipline u Banske dvore. Jedna od važnijih stavki predloženog proračuna svakako je plan da tijekom ove godine tvrtkama vrati 3,6 milijardi kuna duga države. Dugovanja ministarstava i državnih ustanava bila su maskirana i prepostajući glavni generator nelikvidnosti. Ako doista vrati taj novac, moći će računati na potporu poslodavaca i gospodarstvenika.

A trebat će joj i te kako jer su sindikati najavili kraj socijalnog mira i prije nego što je sklopljen. U silnoj gužvi oko krojenja budžetskih stavki, ministri su "zaboravili" pitati sindikate što misle o smanjenju plaća korisnicima proračuna. Vlada si nije smjela dopustiti tu taktičku pogrešku, pogotovo stoga što je prije samo desetak dana osnovala četiri povjerenstva za pregovore sa sindikatima. To što namjeravaju dodatno smanjiti i svoje plaće, ministrima neće biti olakotna okolnost jer su rušenje svojih primanja ionako obećali još uoči izbora, a o smanjenju plaća profesorima, liječnicima ili učiteljima nisu ni zucnuli.

MINISTAR NA BOLOVANJU Vlada bi mogla imati problema i s brodograditeljima te sa seljacima. Iako je za izravnu pomoć brodogradnji osigurala 400 milijuna kuna, to je mnogo manje od 1,2 milijarde kuna koje je u startu tražio ministar gospodarstva Goranko Fižulić. Zato ne treba čuditi što se ministar Fižulić razbolio početkom ovoga tjedna: uz predloženi proračun mogao bi potonuti i njegov projekt "hrvatskim brodarima brodovi iz hrvatskih brodogradilišta". Seljaci su, pak, očekivali barem dvije milijarde kuna u resornom ministarstvu, a dobili su oko 1,3 milijarde. Njihovi vođe unaprijed su najavili da će okrenuti naopačke Ministarstvo poljoprivrede ako ne dobiju što traže.

Najmirniji ovih dana može biti ministar financija dr. Mato Crkvenac: on se, naime, maknuo daleko od razljućenih sindikata jer je otputovao u Europu prodati državne euro obveznice. Od Beča do Londona nudit će obveznice vrijedne od 300 do 500 milijuna eura. Domaćini će ga sigurno dočekati sa simpatijama i hvaliti njegov proračun. S njihova makroekonomskog motrišta, smanjenje javne potrošnje u Hrvatskoj za milijardu kuna važan je signal. A financijeri, neosjetljivi na socijalne tegobe građana, to znaju cijeniti. MMF će se i sam iznenaditi kada vidi naš prijedlog proračuna, uvjeren je ministar financija.

U sjeni mukotrpne rasprave o budžetu, prošli tjedan donesena je još jedna važna odluka: talijanska banka Unicredito izabrana je za kupca Splitske banke. Iako se očekivala odgoda njezine privatizacije, uprava Državne agencije za sanaciju banaka nije imala izbora jer nitiko drugi nije pokazao ozbiljan interes za tu banku. A Unicredito je zainteresiran za još neke - Dubrovačku i Croatia banku - pa je nova vlada morala uzeti što ima.

ŠKEGRIN PLAN Naravno, Unicredito kao najveća talijanska i jedna od vodećih europskih bankarskih kuća nije loš izbor, samo ako kupoprodajni ugovor ne bude loš. Vlada ne može otezati s privatizacijom banaka i zbog predloženog proračuna. Od kapitalnih prihoda očekuje osam milijardi kuna, a taj iznos ne može pokriti samo s drngom etapom privatizacije Hrvatskih telekomunikacija. Ako je tko sumnjao da će HT tijekom 2000. ići u daljnju privatizaciju, proračun je razbio sve te sumnje: znači, sve ide prema Škegrinu planu.

A kad smo već kod Škegre, šteta što nije ušao u Sabor, niti se želi javno očitovati o ekonomskoj politici svojeg nasljednika Crkvenca. Bilo bi zanimljivo čuti njegove komentare. No, nema sumnje da likuje nad problemima oko sastavljanja proračuna jer je uvijek želio vidjeti kako će drugi smanjivati izdatke i poreze istodobno. Žalosno je samo to što je on imao tu priliku, ali je nije iskoristio.