Počinje najavljeni val stečajeva?

ZAGREB, 9. ožujka - Samo u prva dva mjeseca ove godine u Trgovačkom je sudu u Zagrebu pokrenuto 80-ak stečajnih postupaka. Nekada toliko stečajeva nismo imali tijekom cijelih godina, kaže predsjednica toga suda Vesna Buljan. I to su, ističe, veliki stečajevi kakve dosad nismo imali, a riječ je o nekoliko banaka i štedionica, Tisku... To je samo podatak za Zagreb, a kako kaže Vesna Buljan »u stopu nas prati Split, a velik je broj stečajeva i u drugim većim gradovima Hrvatske«.
Broj stečajeva može se sagledavati i u kontekstu Vladine javne poruke da je »gotovo s besperspektivnim sanacijama«, što je vjerovnike natjeralo da svoje interese zaštite na sudu. No ovaj val stečajeva, mišljenja je Vesna Buljan, nije trebao zapljusnuti Hrvatsku sada, nego mnogo ranije. Pretpostavljam da sada u stečaj ide sve ono što je već odavno trebalo ići. Po zakonu je i dosada, primjerice, Državno pravobraniteljstvo trebalo pokretati stečajeve svugdje gdje je država vjerovnik. Koliko je meni poznato, imamo samo jedan takav slučaj, istaknula je.
Ocijenila je da su vjerovnici znatno prije mogli pokretati postupke. No nisu, »što očito pokazuje da su u igri bili neki dogovori mimo zakona«, zaključuje predsjednica Trgovačkog suda. Navodi, pritom, slučaj Tiska koji već godinama ima poteškoća. Od 1996. samo su se osnivale nove tvrtke, gomilala jamstva za kredite, prelijevao novac i, sada su u Tisku izuzetno komplicirani odnosi, koje je vrlo teško rasplesti, ustvrdila je. No dodaje i to kako sud zasigurno neće olako prihvatiti sva ta Tiskova jamstva za kredite drugim poduzećima, nego će prvo pokušati identificirati njegova izvorna zaduženja.
Posebna je priča, kaže, Zakon o sanaciji. Kada se nešto sanira, treba jako dobro procijeniti ima li to poduzeće perspektivu, što se, po svemu sudeći, u nekim slučajevima nije činilo. Pitanje je, nadalje, jesu li se sredstva kod sanacije nekih poduzeća primjereno koristila, s obzirom na to da imamo slučajeva da nam prije sanirano poduzeće nakon vrlo kratkog vremena dođe u stečaj, kaže Vesna Buljan.
Takve slučajeve uspoređuje s čišćenjem bazena. »Čistili su ga tako da su samo ispustili staru vodu. Nisu ga oprali, nego su na svu prijašnju prljavštinu jednostavno ulili novu vodu, pa je prljavština ponovo isplivala na površinu«, slikovito opisuje predsjednica suda. Dodaje i to kako, pritom, onaj koji je nekako ušao u poduzeće i njime upravljao i ne odgovara što je poduzeće odveo u stečaj.
Ima nadalje, kaže, mnogo ponovljenih stečajeva. Naime, po starom zakonu, moglo je biti prodano cijelo poduzeće. Međutim, nitko nije pratio provedbu ugovora o kupoprodaji u kojemu su obično bile klauzule o dokapitalizaciji, zapošljavanju, pokretanju proizvodnje... Ništa se od toga nije ostvarilo, nego je poduzeće ponovo otišlo u stečaj, i to sa još većim dubiozama, s obzirom na to da se u nj godinama nije ništa ulagalo, nego samo izvlačilo, kaže Vesna Buljan.
Međutim, treba reći da stečaj ne mora značiti propast poduzeća, nego možda čak i njegov spas. »Stečaj nije bauk, ako se dođe na vrijeme«, ističe predsjednica suda. Ako je, primjerice, račun poduzeća blokiran samo 50-ak dana, to znači da dugovi nisu preveliki i da poduzeće još nije palo toliko duboko da se ne bi moglo izvući. Stoga još postoji mogućnost reprogramiranja dugova, restrukturiranja poduzeća i njegovo oživljavanje. U takvim slučajevima, kaže Vesna Buljan, sve ovisi o interesima vjerovnika. Pritom se ponovo osvrće na slučaj Tiska.
Kada bi Tisak doista otišao sasvim u stečaj, nitko od vjerovnika ne bi dobio gotovo ništa jer, kaže, vrijednost kioska nije velika, nekretnine ne vrijede tako puno kako se misli itd. Ono što u Tisku najviše vrijedi to su njegovo tržište, koncesija, infrastruktura, njegov image, zaštitni znak... Riječju, vrijedi tvrtka Tisak. Stoga je za vjerovnike najbolje da restrukturiraju poduzeće i da ga ožive, a s vremenom će vratiti svoja potraživanja.
S druge strane, ima mnogo poduzeća za koja nema nade. No nije tako strašno ako takvo poduzeće ode u stečaj, kaže Vesna Buljan. Puno je gore ako poduzeće, primjerice, s blokiranim računom šest mjeseci, godinu dana, pa čak i više, i dalje živi. Jer ono vuče za sobom i mnoge druge tvrtke. Od takvih nema koristi, nego samo štete.
»To su opasni dužnici koji vuku sve druge«, kaže predsjednica Trgovačkog suda u Zagrebu. Bolje je, smatra ona, da takva poduzeća odu u stečaj, pa da se vjerovnici barem djelomice namire iz stečajne mase, da radnici dobiju, što im po zakon pripada, plaće za posljednja tri mjeseca, da se daju otpremnine onima koji su stekli uvjete za mirovinu itd. (Hina)