Tek će Sabor u idućih petnaestak dana jasno i glasno odgovoriti na krucijalno hrvatsko pitanje na startu nove vlasti: je li prijedlog državnog proračuna kraj socijalnog mira i radničke, odnosno zaposleničke podrške Vladi? Sudeći po sindikalnom brušenju oštrih upozorenja, osobito u sindikatima javnih službenika i prosvjetara, čak ni simbolično kresanje plaća za 60 tisuća zaposlenih u osnovnom i srednjem obrazovanju, ali i za trostruko toliko javnih službenika u gradskoj odjeći ili odorama, neće proći bez sindikalne protuakcije na ulicama!

Proračun je prenapregnuti vrlo deficitaran. Golema novčana razlika između proračunskog okvira od 48,3 milijarde kuna i stvarno planiranih izdataka državne blagajne od 54,5 milijardi kuna (bili smo prvi u zemlji koji smo to predvidjeli još dok su proračunske računice bile znane samo užem Račanovu kabinetu) pretvara se, zapravo, u novi stari državni dug. Novi, jer toga novca ionako nema. Pa ga je valjalo namaknuti i na turneji Vladine agitacijske ekipe za promociju politike novog smjera i starog načina zaduživanja, na kratki rok, u inozemstvu. Dakako; prodajom državnih zadužnica s privlačnim kamatama za strance. U svakom slučaju, kud i kamo privlačnijim od najviših cijena kapitala na svjetskom financijskom tržištu. Potpredsjednik Vlade, Slavko Linić, ministar financija Mato Crkvenac, s ekipom koju predvode, već su pohodili Beč i London. A slijedili su i ostali europski centri financijske moći - od Frankfurta na Majni do Ženeve, Pariza i Rima. Ukupno su “pazarili” oko 450 milijuna eura - novu milijardu DEM duga za staru državnu potrošnju!

Da se novo zaduživanje poduzima, zapravo, zbog starih neplaćenih državnih grijeha - ne treba osobito dokazivati. I za prijašnje je vlasti izostajalo, ili kasnilo, državno plaćanje proračunskih obaveza prema dobavljačima i fondovima, osobito mirovinskom i zdravstvenom. A da se i ne govori o subvencijama javnim poduzećima. I najtežem kamenu oko vrata -jamstvima države na barem i 15-tak milijardi kuna (trećina proračuna!) javnim i privati nim poduzećima, i bankama. Za, tobože, spasonosna, sve teža, zaduživanja kod domaćih i inozemnih banaka. Ali, na žalost, ne za razvoj, nego za, navodno, preživljavanje. Koje ih je, mahom, i odvelo u sadašnje stečajeve.

Crkvenac je baš profesorski, razdvojio proračun u - dvije knjige. Obje su deblje od najobuhvatnijih metropolskih telefonskih imenika-adresara! Prva je - čisti proračun “in cash”. Točnije, projekcija novih gotovinskih, mahom poreznih prihoda. I, dakako, rashoda. Potonji su veći. U potrebama i željama resora i javnih djelatnosti čak dvostruko veći od raspoloživih državnih prihoda!,. Pa se zato i projektiralo trošenje unaprijed, bez novčanog pokrića. To je - druga proračunska knjiga. Sadrži nove i stare nepodmirene obaveze države prema korisnicima proračuna. Da se točno razdvoji stare grijehe od novih namjera vlasti s proračunskim novcem. To je odlično. Rekao bih čak puni pogodak u prazno!

Hrvatska je blagajna, usprkos svemu, beznadno prazna. Pogotovo jer se u subotu tandem Linić - Crkvenac vratio iz Europe s čvrstim izgledima značajnog svježeg novca od zadužnica, one ni po koju cijenu ne smiju postati - zadušnice.

E, sada, uzalud vam trud, produktivci! U tome je najveći hrvatski problem trenutka, ove i podosta idućih godina! Nema, naime, te produktivnosti rada koja može tržišno nadvladati disparitete još tvrdokorno zatvorene hrvatske koncepcije životarenja na neuravnoteženom tečaju nacionalne valute i pametnije politike većine europskih tranzicijskih zemalja. Koje su - upravo politikom tečaja, ciljanih odnosa cijena i kupovne moći - pokrenule svoj ubrzani razvoj. I nisu propale. Naprotiv, u svakom pogledu sve brže napreduju, premda su se baš u politici novca i kredita najprije doista otvorile prema Europi i svijetu. Tečajevi im, naime, uspješno plivaju, nisu betonirani.