Gospodin Anto Đapić je u izjavi za Hinu, koju su prenijeli dnevnici “Slobodna Dalmacija”i “Vjesnik” od 11. 03.ove godine, kazao kako će od Račana zatražiti odgovor “zbog čega se Vlada miješa u međustranačke razmirice”, podsjećajući kako su o Paraginoj tužbi odlučile tri pravne instance - Upravni sud, bivše Ministarstvo uprave i Ustavni sud. Đapić drži kako se Vlada ne bi smjela upuštati u avanturističke poteze kakav bi bio nijekanje odluka Ustavnog suda. Ministar ne bi smio intervenirati prema Upravnom sudu, koji bi trebao po Đapiću biti neovisan.

Gospodin Đapić ima pravo izreći svoje mišljenje, ali nije moralno da upravo on govori o avanturizmu Vlade. Upravo suprotno, Đapić je cijeli niz proteklih sedam godina bio avanturist, prešavši limes pravne države. Račanova Vlada obećanih “promjena” nije avanturistička u pokušaju uspostavljanja pravne države, nego odgovorna u njenom uspostavljanju. Imperativ Vlade je uspostaviti pravnu državu, a rješavanje pitanja Hrvatske stranke prava upravo je na pravom putu pravne države, i nema transparentnijeg načina od načina uspostavljanja pravne države na primjeru Hrvatske stranke prava. U zemlji čudesnih farsi, Anto Đapić predstavlja ukras te farse: upravo je Đapić svojim krivotvorinama i spletkama obmanuo državne institucije, a bivše Ministarstvo uprave se 1993. umiješalo u unutarnje stvari jedne tada neovisne oporbene demokratske stranke (HSP) i kao arbitražna palica pokojnog vrhovnika Tuđmana presudila protiv pravaša i njihovog predsjednika Dobroslava Parage po starom balkanskom principu “kadija te tuži, kadija ti sudi”. Đapić bi trebao znati kako se rješenje Ustavnog suda temelji upravo na odluci utemeljenoj na krivotvorenim dokumentima koje je bivšem Ministarstvu uprave podvalio Anto Đapić. Novo Ministarstvo pravosuđa, koje u svojoj domeni ima i poslove bivšeg Ministarstva uprave, ne narušava neovisnost Upravnog suda kada od istoga traži da se dvije godine stara žalba Dobroslava Parage izvadi iz ladice u kojoj je čamila, jer obnovu postupka treba provesti upravo nadležno ministarstvo. Upravni sud je bio ovisan od bivšeg predsjednika Republike, a upravo novi ministar udahnuo je Upravnom sudu vjetar promjena kojima taj sud jedri prema neovisnom položaju u odnosu na poziciju izvršne vlasti i bivših avanturista među raspadajućom bivšom vladajućom strankom HDZ i njenim satelitima. Krila hrvatskog Ikarusa su se otopila, a satelitu je isteklo vrijeme trajanja, te Đapić trenutno izgara u stratosferi.

Odlaskom teniskog asa iz Banskih dvora na Mirogoj, Đapić je ostao bez svog sponzora i političkog zaštitnika. Đapćeva nervoza je razumljiva jer je lopov uhvaćen s rukom u tuđem džepu: krađa stranke, krađa magisterija, obmana javnosti, obmana pravaša i neprekidna laž predstavljaju hrvatskog Pinokija kao lažljivca duga nosa. Đapić nema pravnih argumenata i nije u pravu kada je u pitanju njegov bivši predsjednik Paraga. Pravo je na strani pravednika Parage. Ostaje Đapić kao puž bez kućice: Anto bez obraza postaje Đapić bez stranke. Ostaje mu da u privatnom aranžmanu s hardlinerima bivše pararepublike Herceg-Bosne mjeri visinu kukuruza uzdignutom desnom rukom, i da u zatvoru proučava nauk Oca domovine Ante Starčevića o tome kako je pravo to koje se suprotstavlja sili, čak ako ga je sila nastojala poništiti i pogazit, kao u slučaju Hrvatske stranke prava.