Jutarnji list: 14. 3. 2000.

SPORNA UŠTEĐEVINA Obitelj Jukić traži da im se isplati novac uložen u Glumina banku

‘Vratili smo se iz Amerike i svu ušteđevinu oročili u Glumina banci, a ništa nam se ne vraća’

Po povratku ii SAD-a obitelj Jukić svu je svoju ušteđevinu oročila u Glumina banci u Imotskom. Godine 1997. račun je blokiran i nakon tega im je vraćeno samo 38.000 kuna. U međuvremenu otvaraju trgovinu, ali obrt zbog velikih poreza i blizine Hercegovine slabo posluje. Jedini spas im je pomoć rodbine

Piše: Vedrana Bekavac-Šuvar

IMOTSKI, RUNOVIĆI - Kada se 1996. godine Nediljko Jukić-Vrteno, nakon pune 21 godine provedene u Americi u Chicagu, sa svojom obitelji, suprugom Helen i šestero djece, vratio u Hrvatsku, nije slutio na kakve će sve probleme naići. Nediljko je sada nastanjen u Runovićima, odakle je i rodom.

On i njegova obitelj žive u kući koju su sagradili 1993. godine. Po povratku cijelu svoju ušteđevinu Nediljko stavlja u Glumina banku. Novac je 1997., raspodijelivši ga na sebe, suprugu i četvero djece, oročio u Glumina banci, Poslovnici Imotski, misleći kako će od kamata, koje nisu bile malene, moći živjeti.

Život na rubu egzistencije

- Mjesečne kamate podizali smo do srpnja 1997. Potom su se računi blokirali, a novac nam nije vraćen. Nebrojeno mnogo puta tražili smo da nam novac isplate. Nažalost, od svega su nam isplatili samo 38.000 kuna, a ostalo je i danas u Glumina banci. Kada bi nam barem po svakom članu isplatili 100.000 kuna, što bi ukupno značilo 600.000 kuna, bio bih zadovoljan. Ne možete ni zamisliti što znači imati toliko novca a danas jedva spajati kraj s krajem - priča Nediljko.

U međuvremenu Nediljko otvara trgovinu mješovite robe, ali obrt zbog velikih davanja prema državi i blizine Hercegovine posluje na pozitivnoj nuli.

- Jedini spas nam je rodbina, koja nam pomaže jer smo dovedeni na rub egzistencije. Mi smo prevareni. Davali smo novac 90-ih za Hrvatsku. Zvali su nas da se vratimo, da nam ništa neće nedostajati. Sjećam se 1992. godine kada su u Chicago dolazili naši političari, od pokojnog Tuđmana do Mesića. Držali su govore i zvali nas. da se vratimo. Kada sam tada pitao Stipu Mesića, izloživši mu želju da se vratim, on mi je odgovorio da je Hrvatska slobodna zemlja, da se bez straha mogu vratiti i kako će mi biti puno bolje nego u Americi. Vratio sam se, poslušao ga, kao i mnogi, ali nažalost moram konstatirati da smo pokradeni i prevareni - priča Nediljko.

Supruga Helen rođena je u Americi gdje je živjela do 1996. godine. Vratila se, kaže, zbog supruga, ali žali za Amerikom i teško joj se priviknuti.

Pomoć od ambasade SAD-a

- U Americi smo puno radili, ali smo puno i imali. Ovdje smo sve uložili, od države nismo ništa tražili. Danas tražimo samo da nam vrati ono što je naše. Ljudima je ovdje teško živjeti, ne vidim nadu za bolje sutra. Bila sam sretna kada su došle promjene, ali što dalje? Ići ćemo i preko američke ambasade da nas zaštiti kao svoje državljane kada to Hrvatska neće - zaključuje Helen.

Poseban problem su djeca i njihovo školovanje. Oni još uvijek ne govore dobro hrvatski. Tako je Tanji, koja je željela upisati medicinu, zbog nedovoljnog poznavanja jezika, a tretirali su je kao hrvatsku državljanku, bilo potrebno 350 bodova za upis. Nažalost, Tanja je imala 302 boda (kao stranoj državljanki trebalo bi joj 250 bodova). Danas Tanja studira američki fakultet za menadžment u Dubrovniku, koji se plaća.

- Zašto naša djeca trebaju odlaziti ponovno u tuđe zemlje, žašto nam ne omoguće da ovdje živimo? Nije li dosta tuđine? - pita se Nediljko, svjestan da je nakon svega ostao sam, kao i mnogi slični njemu. San se o lijepom životu nakon. mukotrpna rada u tudini razbio u stotine komadića, koje je vrlo teško ponovno složiti u nisku životnih bisera.

MILAN ŠUŠNJAR, direktor poslovnice Glumina banke u Imotskom:

Agencija za sanaciju banaka do sada nije ispoštovala dogovoreno

Na upit da prokomentira slučaj Jukić, direktor poslovnice Glumina banke u Imotskom Milan Šušnjar nam je odgovorio:

- Glumina banka je u stečaju. Državna agencija za sanaciju banaka i osiguranje štednih uloga preuzela je isplatu osiguranih iznosa do 100.000 kuna. No, Agencija do sada nije ispoštovala dogovoreno. Naime, do 1. studenoga prošle godine trebali su se isplaćivati iznosi do 80.000 kuna, ali, nažalost, tek sada se isplaćuju iznosi samo do 65.000 kuna. Prema najavama, Agencija će uskoro osigurati sredstva za isplatu do 80.000 kuna. Za iznos štednje od 80 do 100 tisuća kuna nikada nije ni bio određen rok kada bi trebalo početi s tom isplatom. Taj iznos, inače, predstavlja dvije trećine osigurane štednje. Prema najavama Ministarstva financija, štednja od 80 do 100 tisuća kuna trebala bi se prenijeti na druge banke. One bi tu istu štednju oročile na jednu godinu, a država bi barkama ispostavila obveznice na taj rok s rokom dospijeća od jedne godine. Nadamo se i vjerujemo da će i obitelj Jukić tim putem, kad isto zaživi, regulirati i dobiti svoj novac.