Gospodarski podnošljiv i socijalno održiv državni proračun za 2000. godinu, težak 48,3 milijarde kuna, danas polaže ispit parlamentarne politike. Nakon što je na svoju stranu otvoreno pridobila međunarodne institucije i domaće poslodavce Vlada se nada da će saborska većina imati razumijevanja, prvenstveno za rashodovnu stranu državnih financija. Naizgled, za parlamentarnu podršku ne bi se trebala brinuti. Međutim, parlamentarce većinske koalicijske šestorke ne “drži” stranačka stega, koja je godinama vladala saborskom većinom. Dakle, na homogenizaciju može zaboraviti.

Prihodovna strana mkada nije bila veći kamen spoticanja uvaženih narodnih zastupnika. Taj segment državne kase, ma koliko bitan bio, sabornici obično odrade bez većih zamjerki, Ovogodišnji budžet planira 680 milijuna kuna više no što je na prihodovnoj strani ostvareno lani. Unatoč tome, porezni prihodi smanjeni su za 3,3 posto, odnosno na 36,6. milijardi kuna. Posljedica je to poreznog rasterećenja gospodarstva smanjivanjem poreza na dobit i dohodak, te manjih carinskih prohoda.

Dosadašnja praksa punjenja državne kase, uglavnom se svodila na jednostavno pravilo - kad nemaš kud, uvedi novu proreznu presiju. Račanov kabinet krenuo je “obrtati stvari”. Gubitak na prihodovnoj strani zbog poreznih izmjena tako se planira kompenzirati zaradom od privatizacije. U tekućoj se godini, naime, računa na drugu tranšu privatizacije HT a, nastavak procesa prodaje banaka, a za novu prodaju je ostalo i nešto javnih poduzeća INA, pa i HEP - koja mogu zainteresirati strance. Nastavkom privatizacije država planira zaraditi 8,2 milijarde kuna, što je čak 35 posto veća suma od prošlogodišnje.

Iduće godine, pak, privatizacijska sredstva Vlada može zaboraviti. Sve što se moglo i može prodati, do kraja tekuće godine promijenit će vlasnika. Tako, u budućim proračunima privatizacijski prihodi teško da će pokrivati rashode, a oni su preveliki. Stoga, već danas treba razmišIjati kako nadomjestiti kapitalne manjkove idućih godina. Nemoguće je, naime, očekivati da će uništeno gospodarstvo u 2000. doživjeti zamah.

Ostale smjernice budžetskih rashoda ukazuju kako je za subvencije planirano 1,7 milijuna kuna, a uz njih rastu i izdvajanja za znanost, kulturu, obrazovanje, socijalu. Drastično se krešu, a to je u skladu s najavarna striktnog poštovanja stečajnog zakona, izdaci za saniranje poduzeća, ali i tekući proračunski transferi tradicionainim gutačima sredstava poreznih obveznika, kao što je primjerice HŽ.

Proračunske stavke koje prijete socijalnom miru, tako, narodnim poslanicima ne daju puno prostora za realiziranje želja. A njih će zasigurno biti. Praktično, jedino mjesto na kojem bi se moglo “ušićarit” za neki “projektić” nalazi se u širokom pojmu javne potrošnje. Ali ni tu više nema prostora, jer se zagrabiti može još samo u plaće proračunskih korisnika. Oni su svoj danak već platili, a svaki dodatni pokušaj zadiranja u njihova prava, zapalilo bi buktinju socijalnog nemira.

Kreatorima proračuna ostaje tek promišljena i argumentirana obrana državne kasice. O njihovom nastupu ovisi hoće li, nakon što je pridobila međunarodne institucije i poslodavce, pridobiti i parlamentarce. Za pridobivanje sindikata ministri će se idućih tjedana i te kako pomučiti. No, za to je koalicijska Vlada sama kriva, jer je upravo na najvažnijim partnerirna pokazala svoje komunikacijsko neznanje.