Državni tužitelj Berislav Živković jučer je trebao obavijestiti javnost da je pokrenuo postupak protiv nakaradne skupine koju čine četiri špijuna SIS-a imenima Vlado Galić, Josip Trogrlić, Goran Kovačić i Ivica Markota, zatim stanoviti Ante Čorić iz MORH-a, pa onda novinari Vjesnika i Večernjeg lista Vlado Hammer i Marko Jurić, potom razglašeni odvjetnik Željko Olujić te agent svih agenata Markica Rebić. Hitni predistražni postupak morao bi obuhvatiti i sve njihove nadređene na mjestima gdje primaju plaću, kao i sve one za koje se pokaže da imaju ikakve neposredne ili posredne veze s jednom od najprljavijih i najstrašnijih priča koje su u posljednje vrijeme objavljene u hrvatskim novinama. Riječ je o pokajničkoj ispovijesti stanovitog Franje Tota koja je u upravnom govoru tiskana u novom broju Nacionala, a u kojoj taj čovjek, spominjući svoje tajne kontakte s navedenim osobama, potanko pripovijeda kako je polovinom prošle godine postao agent SIS-a vrbovan da bi špijunirao i podvaljivao HHO-u i Glasu 99 te kako je zbog toga uskoro teško požalio.

Ono što se dojučer u javnosti moglo znati o relativno anonimnom građaninu Franji Totu jest da je bio član Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava i član Glasa 99, nevladine organizacije koja je građane poticala da iziđu na izbore. Nešto se pisalo i o tome da se taj Tot lani zbog nečega razišao s HHO-om, no, uoči samih izbora, s njim je objavljen golemi intervju u Večernjem listu u kojemje s moralnim gnušanjem optužio HHO i Glas 99 da - po diktatu i za plaću stranih obavještajnih službi lažu, podmeću i rade protiv Hrvatske.

U Nacionalu, međutim, Tot javnosti priznaje da su objede u Večernjaku umjesto njega - ali s njegovim pristankom - sastavili agenti SIS-a uz svesrdnu pomoć novinara Marka Jurića. Navodi da je špijunima SIS-a 13. rujna iznutra otključao vrata zagrebačke centrale HHO-a kako bi oni presnimili svu dokumentaciju te organizacije, da je na zahtjev agenata otkucavao sve što je znao o svojim kolegama u HHO-u i kasnije Glasu 99 te da je iz razgovora sa sisovcima saznao da je vojna tajna služba MORH-a organizirala poznate provale u Otvoreno društvo, u stanove američkih državljana koji su radili za strane organizacije te u UN-ov centar za ljudska prava u Zagrebu. Ističe i to da su napadi na Mesića u Slobodnoj Dalmaciji također inspirirani u SIS-u, a SIS dovodi u vezu i s tragičnom i dosad nerazjašnjenom pogibijom Darka Jurišića, čelnika Glasa 99, koja se usred izborne kampanje dogodila u navodno slučajnoj prometnoj nesreći.

Tot, naime, objavljuje da je još lani u lipnju čim se dočulo da se razišao s HHO-om, vrbovan za suradnika SIS-a, tajne službe Ministarstva obrane, a na prvi sastanak odveo ga je, kaže, novinar Vjesnika Vlado Hammer. Specijalni zadaci koje je dobio od sisovaca Galića, Kovačića, Trogrlića i Markote bili su, kaže, prokazivanje prvo HHO-a, a potom i Glasa 99, koje se prije izbora htjelo kompromitirati kao udruge stranih plaćenika i neprijatelja Hrvatske. Tot sada kaže da su sva ta podmetanja bila bez ikakve osnove, da se stidi što je u svemu tome sudjelovao i za to primio 6000 maraka. U Totovoj priči našao se i Željko Olujić kojemu su ga sisovci poslali da mu riješi pravne odnose s HHO-om, a koji ga je odmah na prvom susretu, kaže, pitao je li već o svemu tome "razgovarao s Markicom".

Ako Tot nije potpuni luđak ili patološki kriminalac, što svakako mora izvidjeti državni tužitelj, njegova je jeziva ispovijest krunski argument za tezu da ministar obrane Jozo Radoš, novi ravnatelji HIS-a i UNS-a Ozren Žunec i Tomislav Karamarko te Đurda Adlešić i zastupnici nadležnoga saborskog odbora nemaju vremena do beskraja voditi zatvorene akademske rasprave o tome kako će i kada Hrvatsku izbaviti zločinačkoga željeznog stiska HDZ-ovskih tajnih službi. Iz šokantne priče špijuna pokajnika jasno se razabire da praktički nikakve koristi nema od samog smjenjivanja čelnih ljudi u obavještajnoj zajednici - a to je jedino što je dosad poduzela svilena nova vlast prestravljena da će biti optužena za revanšizam. Ovdje se, naime, radi o tome da su tajne službe rušile ustavni poredak hrvatske države, sprečavajući građane da se slobodno udružuju, da se bore za zaštitu ljudskih i građanskih prava i za političke promjene.

Zato se u sve hrvatske tajne službe mora ući s ognjem i mačem i doslovno na ulicu istjerati deset, dvadeset ili pedeset posto žbirova koje su hrvatski građani financirali dok su se oni bavili političkim kriminalom, prokazivanjem političkih neistomišljenika, provalama, kradama, pa i najhladnokrvnijim ubojstvima. Ni to nije dovoljno jer znatan broj tih spodoba mora ekspresno biti bačen iza rešetaka zajedno s njihovim političkim mentorima i naredbodavcima. Posljednji je čas da agenture pretrnu od straha jer u njihovim elitnim kancelarijama smiju ostati samo elitni profesionalci. Ako nova vlast nema šape za takav rez, posljedice će opet biti strašne.