Profesor Stjepan Ivanišević, pristojan čovjek nenavikao na isprazan politički metajezik, posljednjih je dana otrpio brojne napade, i to samo zato što je rekao ono što svi znamo - sudstvo, što ga je kadrovirao HDZ, prožeto je korupcijom. Korupcija je bila principom funkcioniranja sistema, a u maštovitoj konstrukciji oživljavanja feudalizma kroz Tuđmanovu diktaturu, autoritarni vladar i njegov povjerenik za nogomet i socijalno inženjerstvo, predvidjeli su da sudjelovanje u koruptivnome klijentelizmu bude osnova socijalnoj promociji. Demokratski izabrana vlast sada se suočava s otporom Tuđmanova drugog staleža.

Sva javna uprava leglo je korupcije, od ministarstva vanjskih poslova, pa do sudbene vlasti. U sudstvu je problem nešto veći, i to samo zato što su tuđmanovci svoje neuke, a njihovoj koncepciji društva sklone štićenike, sucima imenovali doživotno. Državno sudbeno vijeće, koje imenuje suce i odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti, premda je izabrano na način protivan ustavnim načelima, u ovom će sazivu djelovati do 2002. godine, a ako bi sada podnijelo ostavku, o njegovu bi novom sastavu odlučivao Županijski dom Sabora u kome različite frakcije Tuđmanovih sljedbenika još uvijek imaju uvjerljivu većinu. Opstrukcija tog doma, kojom Tuđmanovci prijete Vladi odložnim vetom na državni budžet, bezvezna je prijetnja u uvjetima u kojima demokratske stranke u Zastupničkom domu imaju zamalo dvotrećinsku većinu.

Dovrši li se, međutim, proces raspadanja Državnoga sudbenog vijeća i ako se to tijelo nade u situaciji da bez jedine dvojice svojih članova s neupitnim legitimitetom, profesora Krapca i Carića, što su Saboru podnijeli ostavke, više ne bude moglo ni ovako loše funkcionirati, Županijski će dom dobiti na značenju. Taj dom, u kome su izabranici protudemokratske koalicije HDZ-a, HSP-a i nekih kvaziregionalnih strančica praktički u dvotrećinskoj većini, oblikuje sastav Sudbenoga vijeća, a Zastupnički dom, s demokratskom većinom, može samo ne potvrditi izbor tako sastavljenoga Vijeća. Od toga što su tri zastupnika napustila HDZ i pošla za Tuđmanovima “diplomatom” i pomoćnicom tajnika ne treba očekivati nikakvu promjenu. Jedan od onih što napuštaju HDZ, Zlatko Vitez, Tuđmanov je virilist u Saboru, i nakon što je Tudman ostao još samo u sjećanjima nekih od nas, da ima imalo građanske pristojnosti, vratio bi svoj mandat predsjedniku Mesiću. Umjesto njega, Ivana Aralice i Slobodana Langa, ali i Jovana Bamburača i Vojislava Stanimirovića, predsjednik Mesić bi morao imati mogućnost imenovati pet uistinu “za Republiku osobito zaslužnih građana”, kako to kaže članak 71. Ustava. Doduše, ni time se ne bi bitno umanjila većina HDZ-ove antidemokratske koalicije u gornjem saborskom domu, pa bi tuđmanovci i dalje mogli štititi svoje stečevine u sudbenoj vlasti.

Ustav se ne smije mijenjati sukladno aktualnim potrebama vlasti, pa ne bi bila dobra prijetnja Županijskome domu kako bi mogao biti tek tako ukinut. U dva svoja mandata, međutim, to tijelo nije pokazalo da ima ikakva smisla. Isto tako, tijelo što mu je Županijski dom dao legitimitet, a formirala ga je zloglasna Pašalićeva komisija, Državno sudbeno vijeće, svojim je dosadašnjim radom duboko delegitimiralo tu ustavnu instituciju. Jasno je da nakon promjene regionalne organizacije Hrvatske ovakav Županijski dom više neće postojati, a čini se da će promjenama Ustava biti potrebno ukinuti i Državno sudbeno vijeće te na racionalniji i transparentniji način organizirati izbor sudaca i utvrđivanje njihove disciplinske odgovornosti.

Protesti, što ih sada čujemo kad se spomene korupcija u pravosuđu, upravo su smiješni, pogotovu kad ih supotpisuju junaci iz Kutlinih nadzornih odbora, što bi uskoro mogli postati i herojima crnih kronika. Da su takvi na tako važnim položajima nije čudno, ta oni su izjavama da novac nije imovina branili korupciju “prve obitelji”.

Ta obitelj, pak, nakon što je za cijenu stančića stekla vlasništvo nad vilom u čijem je samo jednom dijelu imala stanarsko pravo, nakon što se obogatila primanjem “položajne rente”, bilo izravno kako je to prema svjedočenju u Feralu činila Nevenka, bilo posredno, kroz nakaradnu zakladu, kako je to činila prva dama, tvrdi kako je sve stekla bez privilegija i ne strepi od sudske odgovornosti za ono što je činila deset godina. Tako bar netko u ovoj zemlji ima povjerenja u to da će Sokol, Ramuščak, Živković i njima slični junaci biti sudskom zaštitom njihova interesa, A ako to nije ono što se u slobodnome svijetu Zapada podrazumijeva pod pojmom neovisnosti sudstva i proračunljivošću, što je preduvjet za svako racionalno poslovanje, tuđmanovsko “plemstvo” ne mari. Mi, bivši treći stalež, morali bismo znati da, ne rastočimo li ove utvrde propale diktature, nemamo šanse za prosperitet, već nam prijeti da ostanemo obespravljenom rajom, samo još gladniji nego što smo bili.