Potpredsjednik Vlade Slavko Linić na nedavnom zagrebačkom susretu s poduzetnicima otkrio je javnosti dvije nove Vladine namjere koje dosad najviše odstupaju od HDZ-ove ekonomske politike: prvo, Vlada će do kraja godine izdati vrijednosne papire koji će biti dodatni novac u opticaju i, drugo, Vlada će pristati da s poduzetnicima prebije dugove za svoja potraživanja, porez na dodanu vrijednost i druga davanja.

Vlada premijera Račana odlučila je, dakle, "tiskati" kune, pokrenuti dodatnu emisiju primarnog novca neovisno o Hrvatskoj Narodnoj banci!

Nova državna administracija nije zatražila ostavku sadašnjeg guvernera i članova Savjeta HNB-a, poslušala je savjet istaknutih međunarodnih financijskih institucija poput Merrilla Lyncha i dopustila dr Marku Škrebu da svoj zakonski mandat iznese do kraja. Vlada nije željela uznemiriti međunarodne financijske krugove i smanjiti hrvatski kredibilitet upravo u trenutku kada ponovno nastoji unovčiti svoje euroobveznice.

Ali, Linićeve riječi otkrivaju da je Račanova Vlada duboko nezadovoljna sadašnjom Škrebovom ortodoksnom monetarističkom politikom i, po svemu sudeći, odlučila je poslušati i one ekonomske stručnjake koji su i proteklih godina uvjeravali javnost da je nedostatak kunskoga novca, odnosno nedostatna remonetizacija gospodarstva poslije hrvatskog osamostaljenja jedan od glavnih uzroka nelikvidnosti, nepodnošljivih bankovnih kamata te izostanka ulaganja, razvoja i zapošljavanja.

Za monetarnu politiku u Hrvatskoj zadužena je Hrvatska Narodna banka: ona je potpuno samostalna i odgovara isključivo Saboru koji imenuje guvernera i ostale članove Savjeta. Prema zakonu, HNB je "odgovorna za stabilnost valute i za opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu."

HNB pod Škrebovim ravnanjem, međutim, ne priznaje da u Hrvatskoj postoji nelikvidnost: goleme iznose neplaćenih računa ona u cijelosti pripisuje insolventnosti države i poduzeća, njihovim rashodima većim od prihoda. Nezavisni stručnjaci, među kojima se ističu dr Stjepan Zdunić, danas savjetnik predsjednika Mesića, i njegov pomoćnik Dubravko Radošević, procjenjuju da je masovna pojava kompenzacija i bartera medu poduzećima očigledan dokaz nedostatka novca u optjecaju te da barem trećina neplaćenih računa - ili više od deset milijardi kuna - predstavlja nelikvidnost za koju je odgovorna Narodna banka.

HNB ni na tako nešto nije pristajao. Za eskontiranje obveznica ili mjenica u ortodoksnoj monetarističkoj doktrini nema mjesta. HNB se, kako je rekao guverner na susretu s bankarima početkom godine, nije htio baviti ni naplatom vrijednosnih papira. Tako se emisija kuna svela na samo dva kanala: na otkup deviza i na davanje pozajmica poslovnim bankama na temelju zaloga njihovih vrijednosnica. Poduzeća su novac potom mogla dobiti samo od poslovnih banaka u obliku kredita, ali njihova je cijena poštenim poduzetnicima bila nepodnošljivo visoka. Zaduživali su se samo moralni hazarderi i kriminalci koji su brzo propali i za sobom povukli, ne samo svoje holdinge nego i banke koje su ih kreditirale.

Ako neće HNB potrebni će novac emitirati Vlada - odlučio je, po svemu sudeći, premijer Račan. Na tom tragu je i odluka o prijeboju državnih dugova i potraživanja: u trenutku kad državni proračun pristane da mu poduzeća, umjesto novcem, porez "plate" svojim potraživanjima od države, ta potraživanja postaju novac. Javnost se još dobro sjeća kako Borislav Škegro kao ministar financija za tako nešto nije htio ni čuti.

Nije htio čuti ni guverner Škreb, u strahu da će, u skladu s monetarističkom teorijom, povećanje količine kuna u optjecaju prouzročiti rast domaćih cijena, odnosno inflaciju. Ali, nisu rijetki iskusni ekonomisti, poput slovenskog ekonomista dr. Jože Mencingera, koji tvrdi da remonetizacija ne mora nužno dovesti do inflacije: uostalom, i Hrvatska je proteklih godina "tiskala" i uvećavala primarni novac brzinom i od sto posto na godinu, a da inflacija nije prešla pet posto.

Vlada Ivice Račana s punim pravom dovodi u pitanje ortodoksni monetarizam Narodne banke pod vodstvom dr. Marka Škreba. U takvim okolnostima guverneru neće preostati ništa drugo osim da odstupi sa svojeg položaja. No, Linićeve namjere ipak neće glatko doživjeti svoju realizaciju. Ako će doista htjeti sklopiti stand-by aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom, Račanova Vlada ni u snu neće smjeti narušiti aktualnu HDZ-ovu politiku stabilizacije. MMF to neće dopustiti, ma koliko se takvo njegovo opredjeljenje u prošlosti pokazalo štetnim i pogrešnim, kako u Hrvatskoj tako i u drugim tranzicijskim zemljama.