Hoće li hrvatski ribari opet blokirati luke zbog nerazumijevanja Vlade?

RIJEKA, 20. ožujka - Našim ribarima na 1.000 zarađenih kuna pola otpada na troškove za gorivo, što tu struku tjera u propast. Trenutačno naftu plaćaju 4,70 kuna po litri, dok, primjerice, talijanski ribari plaćaju litru nafte 520 lira (oko dvije kune). Kazao je za Vjesnik predsjednik sekcije ribara pri riječkoj Obrtničkoj komori Slavko Cvjetković, dodavši da je trenutačno od 700 koća na hrvatskom dijelu Jadrana njih pola vezano i ne radi. Razlog? Većina vlasnika tih brodova nema novca da bi svoja plovila održavali u radnom stanju. Cvjetković drži da bi naši ribari, poput talijanskih, gorivo trebali plaćati po rafinerijskoj cijeni plus troškove prijevoza. Jer, kako kaže, u cijeni jednog proizvoda trošak energije rijetko prelazi više od dva do tri posto ukupnih troškova, a u našem ribarstvu čak 50 posto!
U srpnju prošle godine, u znak prosvjeda zbog teških uvjeta poslovanja, ribari su blokirali mnoge naše luke, tražeći od bivše Vlade da barem pokaže razumijevanje za njihove nagomilane probleme. No, Vlada nije reagirala, a ribari su potom odustali od eventualnog novoga generalnog prosvjeda, strpljivo čekajući promjenu vlasti u Hrvatskoj. Sada očekuju da nova Vlada pokaže razumijevanje za njihove probleme. U protivnom, mogla bi opet uslijediti blokada domaćih luka. Jer, kako napominje Cvjetković, ribari su spremni za nastavak borbe kako bi osigurali svoj opstanak.
Naši profesionalni ribari se protive i dopunskom ribolovu, koji im ugrožava egzistenciju, a koji je na otocima dopušten svim stanovnicima. Sad se i sportski ribolovci prebacuju u dopunske, kojih, prema nekim procjenama, u odnosu na broj stanovnika na našim otocima i obali, ima oko 30.000. Svaki dopunski ribolovac prema Zakonu o ribarstvu može imati 50 metara mreže, parangal sa 50 udica i pet vrša. To je sva sila ribolovnog alata, čiji vlasnici na njega ne moraju plaćati ni kune zajednici.
Prema međunarodnom sporazumu, u susjednoj Italiji je u prošlih deset godina broj ribarskih brodova smanjen sa 24.000 na 18.000, s time da je država otkupljivala te brodove, a omogućila je prekvalifikaciju ribarima. Oko 300 tih brodova prodano je i našim ribarima, a najveći broj ih je uništen! Uništavale su ih posebno licencirane talijanske tvrtke da bi se izbjeglo zagađenje. Prema Cvjetkovićevu mišljenju, i u Hrvatskoj bi trebalo smanjiti broj koćarica s obzirom da je u prošlih 20 godina ulov bijele ribe opao otprilike pet puta.

Damir Herceg