Vjesnik: 21. 3. 2000.

Vlada na tankim medijskim nogama

MLADEN JAMBROVIĆ

Premijer Ivica Račan otputovao je krajem prošlog tjedna u Budimpeštu, a službene obavijesti o tom putovanju nije bilo. Novinari, pak, koji su o putovanju hrvatskog premijera nešto i doznali, doznali su to putovima koji nemaju veze s hrvatskom Vladom i Uredom za odnose s javnošću.
Ured za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske, naime, još uvijek nema svog prvog čovjeka i to je problem i za Vladu i za medije. Ne zato što ljudi u tom uredu ne odrađuju svoj posao - dapače, ima
ju ga i previše - nego zato što se ništa ne može riješiti na razini Ureda, već za sve treba pitati nekoga sa strane. Da postoji šef, on bi neke upite i probleme mogao riješiti odmah, bez da bilo koga pita.
Novinari koji prate rad hrvatske Vlade, nezadovolj
ni načinom na koji je Vlada počela s radom i odnosom prema medijima, uputili su i određene prijedloge. Rezultat je bio više nego dobar: zamjenik premijera dr. Goran Granić, preuzeo je na sebe i ulogu osobe zadužene za odnose s javnošću. Koliko god je dobro imati dr. Granića kao osobu od koje se mogu saznati relevantni odgovori na neka pitanja vezana uz Vladin rad, toliko je i loše da taj posao radi zamjenik premijera koji ima i važnijih zaduženja.
Teško je i od novinara očekivati kvalitetno praćenje Vladini
h aktivnosti ako za neki događaj saznaju sat ili dva prije nego što se treba dogoditi. S druge strane, vrlo često i Ured nije informiran o događajima ili pitanjima na koja će novinari prvo zatražiti odgovor. Jasno je da ima stvari koje su u procesu i u danom trenutku nisu spremne za iznošenje u javnost, ali i informacija tipa one »da, znamo da se to događa, ali nije za javnost«, je ipak nekakva informacija. Šutnja uvijek otvara mjesta za spekulacije što u konačnici može biti i opasnije nego da su u javnost puštene osnovne, dobro filtrirane, ali istinite informacije.
Zbog toga bi postavljanje pravoga glasnogovornika u Vladin Ured za odnose s javnošću trebao biti prvi idući korak. To mora biti osoba od povjerenja premijera, odnosno užega kabineta, osoba koja z
na što smije u javnost, a što ne, te osoba koja može procijeniti što može riješiti odmah i samostalno, a za što treba nekoga pitati. Ako toga uskoro ne bude, Vlada će se ljutiti na novinare, novinari će se ljutiti na Vladu, a zaposleni u Uredu za odnose s javnošću, također nezadovoljni, slijegat će ramenima. Suviše je važnih i teških odluka pred Vladom premijera Ivice Račana, da bi to moglo proći bez upotpunjenog Ureda za odnose s javnošću kojeg se sada odriču i Vlada i novinari. Prvi odnosom i nerješavanjem statusa tog ureda, a drugi zato što sporo dolaze do relevantnih informacija.