ZAGREB - Vlada premijera Ivice Račana uskoro će se naći pred teškim izazovom koji bi je mogao ozbiljno uzdrmati. Bit će suočena sa zahtjevom za sanaciju Ine koja se nalazi u najtežem stanju od svog nastanka. Najveća hrvatska tvrtka, koja predstavlja više od deset posto domaćeg gospodarstva, posrće već mjesecima - ali ne samo zbog niske cijene benzina u Hrvatskoj, na što je dosad upozoravalo njezino vodstvo, nego i zbog posljedica dugogodišnjeg nesavjesnog poslovanja, o čemu njezini šefovi izbjegavaju govoriti.

Zabrinjava već i podatak da je zaduženje Ine u inozemstvu od 1991. godine do danas poraslo s oko 15 milijuna američkih dolara na više od stotinu milijuna! Nove vanjske kredite Ina više ne može dobiti, jer joj je kreditni rejting u ovom trenutku na nuli. S druge strane, kredite stranim bankama - koje je Ina godinama uzimala kako bi mogla kupovati naftu na svjetskom tržištu - danas više ne može vraćati, pa će oni najvjerojatnije pasti na teret države i svih poreznih obveznika.

Što to znači za Hrvatsku, možemo samo naslućivati. Inin “Glasnik” tvrdi da ona više ne može kupovati naftu i plin, pa ni jamčiti sigurnu opskrbu domaćeg tržišta naftnim derivatima. Cijela tvrtka ima dnevne gubitke od milijun njemačkih maraka, ali njezino vodstvo pripisuje ih isključivo tome što je cijena benzina u Hrvatskoj preniska. Stoga poručuje Vladi da će država na kraju morati sanirati sve te gubitke, sugerirajući da bi najbolje bilo da se Ini omogući slobodno formiranje cijena.

No, po mišljenju upućenih promatrača, Ina ne mora imati gubitke, barem ne tako visoke. To se može razmjerno lako urediti, ako za to bude volje. Veliki dio novca jednostavno curi kroz Inu, ali mnogi ljudi u njezinom vodstvu proteklih godina nisu željeli otkriti puteve curenja. Pitanje je kako će Ina biti sanirana, kada ta tema dođe na dnevni red, ako se bude skrivala istina o nesavjesnom načinu poslovanja.

Politički i novinarski krugovi u posljednje vrijeme zapljusnuti su informacijama koje optužuju bivše vodeće ekipe Ine - u kojima su se svojedobno redali bivši hrvatski premijeri dr. Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Zlatko Mateša - za višegodišnje toleriranje sumnjivih poslova u hrvatskoj naftnoj kompaniji. Već neko vrijeme Zagrebom kruži tzv. “bijela knjiga” s nekoliko stotina stranica, javnosti zasad nepoznatih autora, materijal Stožera za obranu Ine, ali i brojne usmene informacije koje optužuju bivša vodstva za velik odljev novca iz tog poduzeća. Neki tvrde da je iscurilo već oko 750 milijuna dolara.

Franjo Gregurić odbacio je takve otpužbe, iako je dodao: “Možda se nešto moglo bolje prodati, kupiti ili učiniti”. On zapravo tvrdi da je riječ o političkom obračunu uoči travanjskog kongresa HDZ-a, te da ti “politički pamfleti” dolaze iz desne frakcije pod vodstvom dr. Ivića Pašalića, koja želi skrenuti pažnju s afere oko Miroslava Kutle. Ta frakcija, prema Greguriću, unatoč pokušajima nikada nije uspjela zavladati Inom, a sada želi njega i preostale članove tzv. umjerene struje ukloniti ne samo s dužnosti u Ini, već i iz HDZ-a.

Nije isključena mogućnost da su Gregurićeve tvrdnje o političkom obračunu dijelom utemeljene, ali ostaje pitanje ima li istine u sve raširenijim tvrdnjama o kriminalu u Ini. Najveći dio hrvatske javnosti u ovom slučaju ne zanima tko koga želi ukloniti iz raspadajućeg HDZ-a, tko je u njemu “umjeren”, a tko je “radikal”, a pogotovo to ne bi trebalo zanimati novu hrvatsku Vladu. Nakon promjene vlasti u Hrvatskoj javnost očekuje raščišćavanje nekih pitanja, pa i u javnim poduzećima, jer ona nisu stvar obračuna u HDZ-u, nego pitanje pametnog gospodarenja državnim tvrtkama, koje se posredno tiče svih gradana.

Vlada ne može sebi dopustiti da Ina posrne, pa je jasno da će je morati sanirati. No, ima nagovještaja da bi se uskoro i u Vladi mogla otvoriti politička bitka oko toga treba li Inu sanirati tako da se ne dira u njezine sumnjive poslove, ili je treba sanirati tako da se raščisti stanje u njoj - što podrazumijeva istraživanje njezinog poslovanja i eliminaciju ljudi odgovornih za polagano upropaštavanje golemog poduzeća.

Čini se da Račanova Vlada mora posegnuti za drugom varijantom - za raščišćavanjem u Ini, jer stanje u njoj inače neće moći izliječiti. Ako Ina posrne, nema dvojbe da će se opasno uzdrmati i koalicijska vlada, jer ta tvrtka čini, kako rekosmo, više od deset posto hrvatskoga gospodarstva. Naime, nakon eventualnog kolabiranja Ine, novoj Vladi padao bi ugled i ona ne bi mogla dugo odolijevati kritikama javnosti koja bi je optuživala da je propustila učiniti ono što je mogla i morala. Pri tome ne treba smetnuti s uma činjenicu da je Hrvatska - i bez problema s Inom - u iznimno teškoj gospodarskoj situaciji, a da vlada premijera Ivice Račana još nije uspjela mobilizirati hrvatsku javnost radi izlaska iz krize, a bez te mobilizacije ona ne može očekivati njezinu punu podršku.

Ključ za gubitak Ine treba tražiti u posredničkim tvrtkama u vlasništvu hrvatskih građana. Te male tvrtke godinama su nicale uz sustav naftne kompanije, a često su se bavile preprodajom plina i nafte Ini i njezinim poduzećima Polimeri, OKI i ostalima, koji su povremeno ulazila i izlazila iz njezina sustava. Utemeljeno se pretpostavlja da se novac iz Ine odlijevao na jedan od sljedećih načina: posredničke tvrtke kupovale bi plin ili naftu po cijenama nižima od onih na tržištu, a prodavale bi ih Ininim tvrtkama – koje iz njih prave derivate i druge proizvode – po tržišnim, odnosno višim cijenama. Razlika je, dakle, mogla ostati u posredničkim tvrtkama koje parazitiraju na Ini. Koliki je njihov broj, to bi trebali istražiti stručnjaci, a pri tome trebali istražiti stručnjaci, a pri tome trebali bi se posebno pozabaviti načinom na koji su vođeni sumnjivi poslovi, odnosno kako se stvarao Inin gubitak.